Stijena

Stijena

Kad jednom odem, neću se vratiti,

ne znam kamo, ne znam kome?

Dal’ moru i valima nježnim što ljube me,

il’ vjetru, pjeni i buri što bije?

Čvrst sam i postojan, kao morska hrid,

vale sumnje i ljutnje u pjenu razbijam,

a’l svaki zapjenjeni val ostavi trag,

ureže u dubinu udar svoj.

 

I zato vraćati se neću,

udarima zapjenjenih vala,

olujama i neverama.

Otići  ću u planine,

biti ponosna visoka stijena,

valima bijesnim nedostižna.

 

Stajati  daleko, stršiti ponosno u nebo,

druge kiše i snjegovi umivat će lice moje,

drugi  vijetrovi šibat će mi tijelo,

drugo sunce grijati mene.

 

U daljini vidjet ću more,

ono voljeno more, nježno i blago,

kojem spustio bih se,bar jedan cjelov dao,

koje daje svoje vode oblacima,

što kišom željanom isperu mi oči suzne,

a znam da vali bijesni opet vrebaju,

opet bi  udarali i mučili,

opet bih bio grižen i razaran.

10 komentara za "Stijena"

  1. Marija
    Marija
    05/12/2016 at 4:31 pm Permalink

    Zanimljive metafore.
    “vale sumnje i ljutnje u pjenu razbijam,
    a’l svaki zapjenjeni val ostavi trag”

    Stalni udarci moraju ostaviti traga i na čvrstom tkivu. Troši se. Je li izlaz u odlasku? Nameće se dilema, ali i razumno sagledavanje situacije. Veliki pozdrav, Lucis:)

  2. lucis
    05/12/2016 at 8:33 pm Permalink

    Pozdrav Marija,
    da, pjesma je prepuna metafora, a odlazak, možda samo prijetnja ili jedini izlaz?

  3. ENEDIEL
    ENEDIEL
    05/12/2016 at 8:34 pm Permalink

    Otići ću u planine,

    biti ponosna visoka stijena,

    valima bijesnim nedostižna.

    Stajati daleko, stršiti ponosno u nebo,
    a srce bi k moru
    lijepe metafore , svi bi više puta voljeli otići
    lijep pozdrav i dobro nam došao

  4. lucis
    05/12/2016 at 8:46 pm Permalink

    Hvala Enediel, volim metafore, zgodno je njima uplesti se u prirodu, obično.

  5. Mihaela
    Mihaela
    05/12/2016 at 10:09 pm Permalink

    Razum zna što mu je činiti, ali srce se koleba. Sviđa mi se simbolika pjesme, jer iako intimna, ima ono opće ljudsko. Lako se poistovjetiti. 😉

  6. Lav
    Lav
    05/12/2016 at 10:20 pm Permalink

    Želiš biti hrid i želiš biti stijena; čvrst i postojan. No snaga čovjekova košta. Troši se. I zar su nevere tako jake da ih bonace ne mogu nadvladati?
    Dobro došao među Očarane:).

  7. lucis
    05/12/2016 at 10:27 pm Permalink

    Pooooz Mihaela, svima nam je ponekad bliska namjera, otići, ali kako, kompromis ili?

  8. lucis
    05/12/2016 at 10:29 pm Permalink

    Lav, hvala na dobrodošlici, a bonace???’ Nevere ostave tragove koji dugo traju, urezani, neuništivi, teški..U metafori bih ipak bio samo pjesnik.

  9. Tonka
    Tonka
    06/12/2016 at 7:04 am Permalink

    Bez valova u životu teško je trajati jer i planine imaju svoje snježne koje ih nagrizaju ledenim poljupcima. Ostaje samo želje zapisati kao pjesmu, kao mogućnost. Lijepo, pozdrav 🙂 🙂

  10. nevenka
    nevenka
    08/12/2016 at 10:08 am Permalink

    volim simboliku u pjesmama, odlično
    pozz

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.