Sam u kišnoj noći,
izgubljen između visokih zgrada,
jedan stranac kroči
ulicama sivog velegrada.
Tuga mu skrivena ispod kaputa,
nema ni ljubavi ni brata,
gonjen nemirima on tako luta
i s vjetrima samoće korak hvata.
U srcu mu ljuba koja ga vjerno čeka
i uplakana u daljine gleda
da ga dočeka i duši nađe lijeka
i mladost svoju da mu preda.
Kiša mu umorno lice šiba
dok korača kroz tuđinu,
u mislima mu more i jata riba
i starci što sami o vinogradu brinu.
Dugo će još lutati stranac u noći
ogrnut čežnjom koja se ne da platiti
i sanjati dan kada će moći
u zemlju na jugu se vratiti.
julija
Mihaela
Lav
13/10/2012 at 8:35 am Permalink
Lijepo pišeš ove pjesme koje u sebi nose čežnju za domom i korjenima, jednostavno ti leži, pozdrav Marko !
13/10/2012 at 9:31 am Permalink
jako lijepo opisana čežnja za domom, osama,jer u velegradu puno ljudi i ti među njima,ali prazan,tuđ,kao Pale sam na svijetu, srećom snašao si se u tuđini,nama si dobro prenio osjećaj,pozdrav
13/10/2012 at 10:03 am Permalink
Dugo će još lutati stranac u noći
Ogrnut čežnjom koja se ne da platiti
I sanjati dan kada će moći
U zemlju na jugu se vratiti
lijepa, čeznutljiva pjesma, puno pozdrava MG, sfd
13/10/2012 at 11:41 am Permalink
Pjesma je tako duboko intimna, a istovremeno tako tipično naša jer sve te sudbine jesu sudbine pojedinca, ali i sudbine kolektiviteta, tragedije jedne zemlje, nesretne sudbine koje su se rasule po svijetu da vječno žeđaju rodnu grudu i povratak. O tvojoj skladnoj versifikaciji, prirodnoj i nenametljivoj, onoj s kojom se čovjek rodi jer nosi glazbu i ritam u sebi, neću govoriti. Sve već znaš. Veliki pozdrav Marko 🙂
13/10/2012 at 12:50 pm Permalink
Vrati se Marko konačno tamo gdje želiš, ako ne sad, barem jednog dana….
Jako lijepa pjesma puna sjete i ceznje za povratkom…
LP
13/10/2012 at 1:32 pm Permalink
“ceznja se ne dade platiti”..jbg.bas tako
13/10/2012 at 1:39 pm Permalink
Hvala svima na čitanju i ispisanim utiscima. Marija je dobro zamjetila da se pjesma odnosi na sve nas. Milijuni naših ljudi žive rasuti po svijetu i svatko od njih u sebi nosi nostalgiju za rodnim krajem.
Možda se i vratim nekad Kristiane ali za mnoge je već na neki način prekasno.
Što ti je igra sudbine; ovi što su doma žele vani a ovi izvana žele doma 🙂
Lijep popodnevni pozdrav od mene!
13/10/2012 at 2:58 pm Permalink
Tuga mu skrivena ispod kaputa
Nema ni ljubavi ni brata
Gonjen nemirima on tako luta
I s vjetrima samoće korak hvata
Svašta kaput može skriti pa i tugu u srcu.
Odlična Marko.Lijep pozdrav.
13/10/2012 at 8:11 pm Permalink
Moramo ju negdje strpati Stefi 🙂 Hvala što me pratiš.
Lijep pozdrav!
13/10/2012 at 8:46 pm Permalink
dobro je stefi rekla, svasta kaput skriva.
vjeciti stranac, jako lijepa pjesma
13/10/2012 at 9:17 pm Permalink
Hvala Iluzijo.
Lijep pozdrav!