Stvarno, ništa više…

Tako malo nam treba

tek rub neba,

poneka svitanja,

bez sumnje i pitanja,

koja kap kiše

stvarno, ništa više…

 

Možda pokoja nota

i neka nit života

što se lako omota

oko tebe i mene,

oko sunca i sjene

pa nas tako okrene,

zavrti u letu,

u duetu,

u jednom okretu.

 

I kao toplo veče

ljubav poteče

kroz naše vene

kroz tebe, kroz mene,

kroz nas

noseći glas

da samo malo nam treba

tek rub neba,

jer ne tražimo više

osim ovoga što piše,

što skrili smo u stih

daleko od svih.

 

13 komentara za "Stvarno, ništa više…"

  1. Aljosa
    17/04/2013 at 12:36 pm Permalink

    Lagana, prozračna pjesma s dušom djeteta koje s takvom lakoćom prihvaća i nosi svoju ljubav.
    Skoro da čovjek može vidjeti lagane niti ljubavi kako se pletu na vjetru.

    Odlična Vilo 🙂

  2. vila
    17/04/2013 at 1:02 pm Permalink

    Pa ti si postao moj vjerni čitatelj..:) Hvala ti..ova je onako,zaigrana,lagana,kao neka voćna salata… pripremam ja i nešto vrijedno čitanja. Lijep pozdrav od ♥ile

  3. Marija
    17/04/2013 at 1:14 pm Permalink

    Lagana, pjevna stvar. Lijep pozdrav 🙂

  4. Aljosa
    17/04/2013 at 1:34 pm Permalink

    Vilo, sve je vrijedno čitanja, a pjesme su ko djeca, možda se neka više nameću i u nečemu su bolja od drugih, ali sva se jednako vole 🙂

    Dobro, da ne filozofiram više, pozdrav Veliki 🙂

  5. sumiko
    17/04/2013 at 2:43 pm Permalink

    jer ne tražimo više

    osim ovoga što piše,

    što skrili smo u stih

    daleko od svih.

    pozdrav

  6. boba grljusic
    17/04/2013 at 3:26 pm Permalink

    lijepo kako ja znam tebi reći Vilina pjesma u te dvije riječi svi su komplimenti
    pozdrav

  7. vila
    17/04/2013 at 4:30 pm Permalink

    Hvala komentatorima…proljetni pozdrav s mirisom ušećerenih tratinčica:) ♥ila

  8. Kristian Svalina
    17/04/2013 at 5:39 pm Permalink

    bez sumnje i pitanja

    predivna lagana pjesma, kao pitak izvor uzitka…
    bas me razveselila
    LP

  9. songfordead
    17/04/2013 at 6:09 pm Permalink

    ”tek rub neba”
    dok nas pogled
    sa stanice i klupa vreba
    nismo u nedoumici ogleda
    je li to bilo proljeće ili zima
    poezija ili rima

    sjedila si pored mene
    brojali smo na zidu sjene
    iako je bio dan
    a prošao je kao san

    je li bila srijeda ili četvrtak
    bio sam mali uvrtak
    a ti prolaznica koja je zablistala

    i nestala, i nestala

    ugodnu noć želim draga vilo
    sfd

  10. songfordead
    17/04/2013 at 6:10 pm Permalink

    ma ova ti je prava proljećna, baš mi je drago što i kod tebe barem malo Sunce sja dok sjetna bol putuje dalje, i dalje

  11. stefi
    17/04/2013 at 7:47 pm Permalink

    da samo malo nam treba
    tek rub neba,
    jer ne tražimo više
    osim ovoga što piše,
    Ponekad za sreću samo malo treba.Lijepo Vilo, dobro da si tu da sa nama dijeliš stihova ljepotu.Pozdrav.

  12. dinko1941
    18/04/2013 at 6:03 am Permalink

    Jako lijepo, misli su ti na visini. Samo u pjesmi duša kaže onu istinu koju ponekad skrivamo u stvarnom životu, zato se i pišu pjesme. Pozdrav 🙂

  13. Iluzija
    19/04/2013 at 2:31 pm Permalink

    brz ritam za okret u letu 🙂
    simpatično i lijepo

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.