Hladan jastuk, a ustukla je zima
U svakom stihu još uvijek je ima
Pjesme pišem, a očaranja teku
Sanjam njene usne, uz hladnu rijeku
Zjenico oka plačnog što u sutonu plačeš
Kada te ruka tiha dotakne, da li znat ćeš
Da sudbina se sad kroji, opet ispočetka
Ukrast će te meko srce, neka ljubav rijetka
Topli jastuk, vruća ljeta se bliže
Svakom pjesmom njeno ime me stiže
Stihove pišem, a očaranja gore
Ljubim njene usne, uz toplo more
julija
Josip Ergovic
katarinab
14/05/2012 at 8:10 pm Permalink
Prolaze godišnja doba, mijenja se toplina jastuka, sluti se kraj, ali ljubav ipak traje; romantična očaravajuća ljubav. Lijepi stihovi Pippo. 🙂
14/05/2012 at 8:17 pm Permalink
“U svakom stihu jos uvijek je ima…” vrlo nadahnuto Pippo.
Pozdrav!
14/05/2012 at 8:31 pm Permalink
Topli jastuk, vruća ljeta se bliže
Svakom pjesmom njeno ime me stiže
Stihove pišem, a očaranja gore
Ljubim njene usne, uz toplo more
lijepa ljubavna pjesma, noć, SFD
14/05/2012 at 8:47 pm Permalink
kao prošlo kojem se nadaš ,a to jest bit i dobro
14/05/2012 at 9:06 pm Permalink
Pjesme pišem, a očaranja teku
Sanjam njene usne, uz hladnu rijeku
Lijepa pjesma posebne ljubavi.Vrlo lijepo Pippo.
15/05/2012 at 6:40 am Permalink
Pippo, lijep opis prolaznosti uz želju postojanja neprolazne ljubavi … možda baš na tom jastuku koji ‘pamti’, upija naše sne.
Pozdrav od srca !
15/05/2012 at 7:00 am Permalink
Oseca se jaka ljubav, sve prolazi, samo ona ostaje. Lepa pesma 🙂
15/05/2012 at 3:18 pm Permalink
jedna i jedina
pozdrav Pippo
i svaka čast na još jednoj odličnoj pjesmi
16/05/2012 at 8:20 pm Permalink
Prelijepo Pipo! Odlazak…čekanje…dolazak…sve redom povezano ljubavlju…prelijepo!
Topao osmjeh ! 🙂