Jedino sunce
pod nebom prati,
kiše ga prale
bezbrojne, davne,
tuče, snijezi,
orkanske bure…
a on u miru,
čvrsto sam stoji.

Grotu po grotu
u suhom nizu
tukle su ruke
didova naših
(dade im Bog
i ruke i ćuke)
i sve mi tako
nepomičan, drag.

Svjedok vremena
zanavijek tu.
(Koliko je to,
zna li to itko?)
Mnogi će opet
doći i proći,
a on će dalje
gledati sunce.