Šumar ( 72. nastavak )

 

Bivstvovanje u limbu, mjestu nepatvorenog nepostojanja,u čistoj nestvarnosti gdje nema ni trunke čvrste realnosti, tu gdje vlada poredak bez bilo kakvih fizičkih zakonitosti koje bi bile poveznica s poznatim svijetom, na tom nevjerojatnom mjestu, duše bi bivale hipnotičkim silama uspavane. Prijetila je opasnost da nas tama, koja nam je krala energiju,  potpuno usiše u sebe, pretvarajući nas u prazne ljušture. Riječ je bila  rođena u pravi čas. 

Prva Riječ izgovorena istinskom snagom vjere, u svima se nama poput strujnog udara proširila u trenu, bujajući novom životnom nadom. Plamen nade učinio je da se hladna, ljepljiva tama povuče pred svjetlom, odnoseći sa sobom sve nelogičnosti i ludosti ovog uvrnutog mjesta, a prirodni poredak Stvarnosti vrati na svoje pravo mjesto. Rađanjem Riječi ispunili smo zadatak koji je Izvor postavio pred nas. Ispunjenje zadatka je značilo da smo slobodni. Pokazali smo da su naše duše sposobne i dovoljno snažne za prelazak u višu duhovnu sferu.

 Tako je naš put ka tome da postanemo Stvaraoci tek započinjao. Pogled na sam Izvor bio je fascinantan. Nesaglediv prostor pulsirajuće energije koja se od centra gibala prema van… Nešto poput riječnog vira, ali koji bijaše nezamislivio predimenzioniran. Energija koja je bljeskala milijardama munjevitih izboja, prostirala se pred nama. Kasnije sam saznao kako je svaka od tih „munja“ svojevrstan tok informacija koje su među sobom izmjenjivale i dijelile osobnosti.. Pogled na izvor bio je pogled na život. Još dok smo mu se primicali, osjećali smo kako nas ispunja pjesma. Njen ritam i melodija, njeno sazvučje, ispunjavali su nas posebnom energijom. Bio je to pozdrav kojim nas je Izvor dočekao. Snaga Izvora bila je naprosto hipnotički privlačna.  Približavajući mu se, osjećao sam, a u tome nisam bio usamljen, kako mi se svijest širi. Osjećaj povezanosti sa svim osobnostima koje su nastanjivale Izvor, bio je tako snažan da sam se povezao  čak i s njihovim sjećanjima, a to je vodilo svijest do krajnjih granica poznatog svemira. Tada sam prvi puta osjetio kako je to kada si i Jedan i Sve.

Izvor nas je upio u se kao da je riječ o kaplji vode. A bilo  nas je nesagledivo mnogo, nas jedinstvenih osobnosti okupljenih kroz duži vremenski protok. Prihvaćajući nas, Izvor je telepatski u našu svijest prenosio svoje znanje, zapravo onoliko koliko nam je bilo potrebno da bismo mogli opstati kao dio samog Izvora.

„Moramo vas upozoriti – govorio nam je Izvor dok smo mu prilazili:  – niste u raju, u nirvani ili na bilo kojem od mjesta na koja su vaše kulture slale svoje mrtve. Razlog tomu je jednostavan. Vi niste mrtvi. Vaš Prelazak ne znači napuštanje života. Istina, napuštate svoje biološko tijelo. Ono je na neki način bilo tek zaštita vašeg pravog astralnog tijela. Tjelesnost je tek prvi korak. Period u kojem učite hodati, hranite svoju svijest iskustvom i dopuštate joj da se učeći razvija. Kada vaša svijest dotakne više sfere, tijelo više nije potrebno. Duša je spremna za Prelazak i nastavak svojeg astralnog životnog puta. Mi smo Izvor. Vaš učitelj i mentor. Mi smo vrata koja otvarate da bi zakoračili na višu razinu svijesti i nastavili svoj životni put sami. Da biste uspjeli u tome, učit ćemo vas snazi riječi. Tome kako ništa nije dovoljno samo za sebe, nego su mnoge stvari povezane tananim vezama, a sinkronizirana povezanost je najvažniji preduvjet u stvaranju istinske Riječi koja svojom snagom ostvaruje Život. Isto tako naučiti ćete kolike različitosti Život krije u sebi. Kada to savladate, razići ćete se i sami krenuti u daljnji život. Stvoriti ćete svoju Pjesmu Postanka. Brinuti se o njoj. Hraniti je snagom, ispuniti svoj svemir Životom. I tek tada ćete postati  Stvaraoci. Sami ćete određivati i odlučivati o svojoj budućnosti.“ Osluškujući riječi Izvora, veselio sam se veličajnosti zadatka koji je ležao pred nama.

nastaviti će se

6 komentara za "Šumar ( 72. nastavak )"

  1. julija
    29/06/2017 at 11:21 am Permalink

    Tada sam prvi puta osjetio kako je to kada si i Jedan i Sve.

    Svaka čast na ovome. Lako se prima, a i skeptiku se mora činiti mogućim:)

  2. Mihaela
    30/06/2017 at 5:52 am Permalink

    Riječ je bila rođena u pravi čas.
    Izvrstan si. Čitam s posebnim interesom:)

  3. Suzana Marić
    30/06/2017 at 6:06 pm Permalink

    Iako smo malo duže čekali nastavak ,vrijedilo je ! I dalje pratim i nestrpljivo očekujem daljnju radnju . Lp ,Gabriel 🙂

  4. ENEDIEL
    30/06/2017 at 8:46 pm Permalink

    zanimljivo skroz ,pratim te nastavke i sve više nas vučeš u maštu ,nekad je tako dobro opisano da se pitamo jel java ili san , želja ili nešto stoto.
    Lijep pozdrav, sigurna sam da kad izađe u korice 🙂 bit će bum

  5. gabriel
    02/07/2017 at 4:38 pm Permalink

    Lijep pozdrav mojim vjernim čitateljima. Malo je duže trebalo da ovaj nastavak ugleda svijetlo dana, ali napokon je tu. Priča polako, ali sigurno kreće ka svojoj kulminaciji. Uživajte.

    Veliki pozdrav!

  6. Marija
    02/07/2017 at 6:20 pm Permalink

    Iako se sjećam svih dijelova priče, trebat će je pročitati iznova i tome se veselim:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.