Volim te…
Šume tvoje riječi
na poljima od snova.
Kaplja svakog trena
prošla je mojim licem oduševljenja.
Možda,
možda smo mi mila
zabranjeno voće, al’
prsti sudbine
umočeni su duboko
u staklenku ljubavi.
Poklonjena si od neba
u trenu kada sam te prestao tražiti.
Šume tvoje riječi u vjetru tišine.
Znam, čuti ih mogu samo ja,
moja čuvarice vremena.
Tvoja sam sjena postao
u trenu kada si prestala vjerovati
u moje postojanje.
Šume moje riječi u srcu tvome sada.
I znaš, biti ćeš moja
kad nebo i vrijeme
usuglase sudbinu.
Ne brini ljubavi,
savršen život nije tako težak,
moje je prezime nositi lako.
I često u jekama čuješ
volim te,
to samo…
Šume moje riječi
na poljima od snova.
Marija
Suzana Marić
09/07/2012 at 10:18 am Permalink
Kristiane, poezija koju ti živiš je poezija, daruješ joj sjajne pjesme i da, ne dopusti da vam režu krila. Veliki pozdrav 🙂
09/07/2012 at 10:52 am Permalink
“Možda,
možda smo mi mila
zabranjeno voće, al’
prsti sudbine
umočeni su duboko
u staklenku ljubavi.”
Iako cijela pjesma sjaji,ovi su me duboko dirnuli.
Prekrasno, eto , baš tako.
Pozdrav!
09/07/2012 at 1:15 pm Permalink
I znaš, biti ćeš moja
kad nebo i vrijeme
usuglase sudbinu.
Odlična nježna mada sjetna pjesma.Često nebo i vrijeme ne usaglase sudbinu za ovog života a u drugom?………
09/07/2012 at 1:41 pm Permalink
jako lijepo,,nedaj boze neko razocarenje na ovakvu ljepotu od ljubavi….zna biti bolno..eto zato ja ne volim vise nikoga:)
09/07/2012 at 2:25 pm Permalink
Prekrasna ljubavna romanca poklonjena voljenoj, nekako me podsjeća na moje pjesme koje skladam mojoj voljenoj 🙂
09/07/2012 at 7:47 pm Permalink
Prelijepi,osvajajuci stihovi.Zabranjeno voce je uvijek najsladje 🙂
Pozdrav!
11/07/2012 at 8:34 am Permalink
Kad se upadne u teglu slasti zacinjenu ljubavlju, nema izlaska do zadnjeg daha
Lepo, nema sta Kristiane 🙂