Susret

Sreli smo se jednom, samo na trenutak,

negdje izvan pameti, gdje surovo je vrijeme

ubiralo plodove smrti i gnjeva,

u poljima gdje mržnja sijala je sjeme.

 

Kao divlje zvijeri zalutale u noći

izgubili smo lica, zaboravili ime.

Samo je srce htjelo da iskoči

zarobljeno okovima straha i zime.

 

Pod rukama snažnim odjednom sam pao.

Sječivo je tvoje bilo žedno krvi.

I dok sam u zjenama tvojim nestajao,

u blatu, moju mladost, slavili su crvi.

 

Sreli smo se jednom i nikada više

ali još prostrujim kroz sjećanje tvoje

u danima teškim kad naviru kiše,

a iz mutnog neba ne nazireš boje.

 

A kada pogledaš sinu u oči,

iz tame ti prilaze prošlosti sjene

i nevinim pogledom doziva dječak

kojeg si jednom ukrao iz mene.

4 komentara za "Susret"

  1. Mihaela
    Mihaela
    18/11/2021 at 4:45 am Permalink

    Pjesma je prekrasna u svojoj boli i velika u svojoj poruci!

  2. branka
    18/11/2021 at 7:22 pm Permalink

    Premoćno! U boli ovog dječaka sažeto je sve.
    Bravo, bravo, bravo!

  3. AnjaL
    20/11/2021 at 11:16 am Permalink

    Zaista snažni stihovi, Gabi… premoćno, kako kaže Branka! Pozdrav!

  4. gabi
    20/11/2021 at 7:40 pm Permalink

    Drage Mihaela, Branka, Anja, hvala vam,

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.