Šutnja

Šutim kao vjetar u snenom zagrljaju jeseni.
I igram se granjem koje mi misli dodiruje.
Šutim kao stijena uz more koje ju oplakuje, i jutrom umiva sve godine njene.
Šutim kao noć koja povija moje tijelo, i svu moju tamu grli kao svoju.
Šutim kao jedro nekog starog broda, koji se više nikada neće otisnut u more.
Iako su riječi čudo ovog svijeta, u ovom slučaju ipak odabirem šutnju.

5 komentara za "Šutnja"

  1. Marija
    Marija
    26/06/2020 at 6:26 pm Permalink

    “Šutim kao jedro nekog starog broda, koji se više nikada neće otisnut u more.”
    Riječ i šutnja – oluka racionalnog bića, s razlogom.:)

  2. Mihaela
    Mihaela
    26/06/2020 at 6:27 pm Permalink

    Stih i slika – u skladu:)

  3. gabi
    26/06/2020 at 6:49 pm Permalink

    Iz šutnje se ponekad izrode najsnažnije riječi.
    Pozdrav!☺

  4. Moon47
    Moon47
    27/06/2020 at 4:13 pm Permalink

    Lijepa pjesma i slika. Pozdrav!

  5. boba grljusic
    boba grljusic
    28/06/2020 at 9:39 am Permalink

    šutnja je puno više no što priznajemo!
    pozdrav tebi

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.