Sutra ću bit anđeo,
danas zaklopi oči.
Nemoj gasiti taj plam,
nek’ gori u samoći
svog besciljnoga puta.
Danas još me pusti,
pusti me da razbijam!
…pusti me da lutam.
Poljubi moj obraz plav,
i ne osuđuj moj čin.
Odavno već je mrtav,
uvenuo je krin.
Sutra ću bit anđeo,
danas još me pusti
da volim na svoj način.
julija
Suzana Marić
06/05/2012 at 1:00 pm Permalink
Buntovska…. lijepo.
LP
06/05/2012 at 1:09 pm Permalink
Sutra ću bit anđeo,
danas još me pusti
da volim na svoj način.
Danas me pusti da budem svoj sutra ću plesati po pravilima.Lijepo pozzzz.
06/05/2012 at 3:49 pm Permalink
Nećeš uspjeti Morph. Previše je tvoja duša buntovna, previše osjetljiva da ne pokupi usput i malo crne dobrote, one dobrote koja ne blaži nježnom rukom, nego one koja udara i razbija. Baš kao i ova pjesma čiji je osjećaj silovit, rasut pa je takva i rima, razbijaš ju. 🙂
06/05/2012 at 4:37 pm Permalink
Nitko ne zna “umirati” tako lijepo i teatralno kao ti 🙂
Pozdrav!
06/05/2012 at 4:44 pm Permalink
“Sutra cu bit andjeo,
danas jos me pusti
da volim na svoj nacin”
Mozda ima dvojno znacene, kao sto rekose buntovsko, ili ne diraj me sutra cu umreti.
Lep pozdrav Morphi 🙂
06/05/2012 at 8:03 pm Permalink
buntovnik obećava ,
uvijek dobar !
07/05/2012 at 10:54 am Permalink
“danas još me pusti
da volim na svoj način.”…svatko voli na svoj način a najljepše je kada nas se ne pokušava mijenjati,preoblikovati…pustiti da budemo kakvi jesmo.
Divan naslov za prelijepe stihove Morph!
Lijep pozdrav!