Djevojčica gorko zaplakala oči joj crvene od plača,suza suzu stiže.Niz lice nezaustavljivo teku.Ramena joj se tresu i dok svojim melenim dlanovima briše lice vlažno od suza,nema tko da je tješi,zagrli.Tek otac kaže:ružna si dok plačeš,žene suzama izmame puno toga,ali ti nikad nećeš suzama ništa postići.Pogledaj se ,kao durilo si. I tako svaki puta.Kako je rasla nije zaboravila očeve riječi ,nego je vremenom prestala plakati.Naučila je tugu,nepravdu,progutati kao knedlu i negdje duboko,duboko u sebe sakriti.
Kad se knedle nakupe,plakala je tiho noću,tako da je nitko,baš nitko tako ružnu, ne vidi.
Suzana Marić
julija
26/09/2012 at 12:10 pm Permalink
Jako lijepo si prikazala tu tugu djeteta, ipak mislim da ni otac nije najbolje postupio. Nije dobro suze uvijek zatomiti 🙂
26/09/2012 at 12:49 pm Permalink
pustiti…da teku
26/09/2012 at 12:56 pm Permalink
Odgoj nas zna obilježiti, unesrećiti 🙂
26/09/2012 at 4:49 pm Permalink
Jako teško,
oslobodi se, pusti suzu da poteče i ispere ružnu stranu prošlosti.
Pozdrav!
26/09/2012 at 6:37 pm Permalink
Suze su dobar ispušni ventil. Mislio sam da samo nas muškarce uče da moramo biti čvrsti i da ne smijemo plakati, izgleda da sam bio u zabludi.
Lijep pozdrav!
26/09/2012 at 8:31 pm Permalink
Uređeno je da suza izbriše što ništa drugo ne može. I naravno, to je dobro. Sve je u prirodi dobro, dobro bi i ostalo da se u njoj nije pojavio čovjek.
Lijep pozdrav!
26/09/2012 at 9:43 pm Permalink
Vrlo snažnu si poruku poslala svojom pričom.Osjećaje treba pustiti da se vide a ne zatomiti jer s vremenom postaješ bezosjećajan,hladan.Pozdrav.
29/09/2012 at 4:52 pm Permalink
hvala vam svima,divni ste.pozdrav