Svako je pijanstvo isto

Noć je ostarjela,
i mjesec vani već blijedi.
Teški kapci napadaju oči,
a one,


one bi gledale djevojke
što još skakuću na
čudnoj mjesečini izmiješanoj
s prljavim neonom.
I sve su lijepe, sve su prekrasne!
Odavno su rugobe
kućama pošle.

Noge plešu u hodu,
crtajući sebi znane putove
i tijelo je živi mrtvac,
pognut i sablastan,
izvitopereno ruglo.

Drveće se miče preda mnom
kao Crveno more,
ja sam Mojsije!
Pa mlatim rukama kao štapom,
svađam se sa sobom,
tjeram prošle slike.
Nasmijem se, pa zaplačem.
Gdje je ona? Tko će znati.
Niti zna da postojim,
negdje je na tuđim prsima sada,
tuđi vrat miriše
dok usnama pokriva krive zube.

I sve je puno mene!
U kutu isti leš sjedi,
piljeći u poderan asfalt.
Na onoj klupi plače uprljana
skitnica,
a pred kipom nasred parka onaj
mlatara rukama kao krilima ptica.

… a onda; pred njenim vratima.
Otvara umorno, puštajući me u sobičak.
Puštajući me u sebe,
misleći da je ovaj put konačno.
Pa tiho zajeca, a ja se glasno nasmijem!
HA HA! to je moj karneval, a jecaji su orkestar,
i otkad joj je soba vrtuljak,
otkada je ona klaun?
Umorno izdahne kad joj zaspim na grudima,
gledajući me sva uprljana suzama.

A ponekad,
ponekad me izbaci,
proklinjući jutro kada me upozna
(jer sam jutrom blisto),
pa obećam bijelom suncu: nikad više!

naposljetku
svako je pijanstvo isto

6 komentara za "Svako je pijanstvo isto"

  1. julija
    18/12/2012 at 10:35 am Permalink

    U tebe kao da je ušao duh Kamova- isušena kaljuža. To je tvoj karneval, stanje svijesti. I ljubav je crna i teška, ona je uzimanje, pokora. Pjesma je sjajna u svom crnom tonu, snažno izrečena 🙂

  2. sumiko
    18/12/2012 at 11:03 am Permalink

    pa obećam bijelom suncu: nikad više!

    do slijedeće prilike…

    pozdrav

  3. boba grljusic
    18/12/2012 at 12:57 pm Permalink

    MORPHEUS 15 je ili takav ili nikakav ,
    pozdrav

  4. easy rider
    18/12/2012 at 2:08 pm Permalink

    Jai Guru Deva. Om
    Nothing’s gonna change my world

  5. dinko1941
    19/12/2012 at 8:48 am Permalink

    Pjesma puna slikovitih prikaza, u maglovenju vremena života 🙂

  6. dragica meyer
    19/12/2012 at 11:05 am Permalink

    Sve je puno mene!

    Sve ostaje isto. Pozdrav Morphi 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.