Uvijek me prate te oči sjetne,
oko njih male, nasmijane bore.
U njima vidim pupoljke cvjetne
i povjetarcem namreškano more.
Kad nježno me takne ta tvoja ruka,
pjesma života kao da krene
i dah je tvoj satkan od ovoga zvuka,
a ja ga pratim dok dišeš kraj mene.
Poput zlatnika mi daruješ dane.
Brižno ih skupljam i ponosno nosim.
Sve to bogatstvo u osmijeh mi stane
pa tako hrabra svijetu prkosim.
Ti si moj vjetar, moj dio neba,
moja kap kiše i zrno soli.
Zar išta se još poželjeti treba
uz biće koje te beskrajno voli?
Suzana Marić
Marija
Aljoša
24/08/2022 at 6:43 pm Permalink
Imati iskrenu ljubav je imati sve. Baš je lijepa ova ljubavna..Pozdrav,Gabi!
24/08/2022 at 9:25 pm Permalink
I dah je tvoj satkan od ovoga zvuka
a ja ga pratim dok dišeš kraj mene. Predivno Gabi, koje emocije u ovim stihovima. Oduševila me pjesma. Pozdrav iz Osijeka.
26/08/2022 at 7:37 pm Permalink
Zar išta se još poželjeti treba
uz biće koje te beskrajno voli?
Mislim da ne. Poštovanje, razumijevanje i ljubav, to je temelj svakog braka ili veze.
Odlična pjesma, Gabi! Pozdrav tebi 🙂
27/08/2022 at 6:47 pm Permalink
Sretno li je biće kome pišeš!
zaista lijepo
pozdrav tebi