ležim
po meni tuga
i nemoć
doslovno valjaju
se po meni
kao magla u
jesenje jutro
prekri me neko sivilo
a ja ne volim sivo
pa me hvata neko
mračno raspoloženje
a ja ne volim mrak
tada na nozi osjetim
neki vlažni dodir
pa još jedan
otvorim oči
neka čupava
dlakava glavica
sa dva topla oka
me promatra
pružim ruke da je dohvatim
a ona cijela kao klupko vune
vrti se po podu
kotrlja,gura lopticu
glavicu mi gura u krilo
maše repom
divna je,uspjela
me nasmijati
u njenim toplim očima
čitam iskrenu ljubav
odanost,vjernost,povjerenje
svojom igrom otjerala
je maglu u meni
svojim repom
obojala je novi dan
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
25/09/2012 at 2:55 pm Permalink
Još kad bi imale moć govora 🙂 Sviđa mi se, a da si dio teksta gurnula u pozadinu i uštedjela mi 5 minuta, bila bi mi i draža. Šala mala 🙂
25/09/2012 at 3:23 pm Permalink
pa ne razumijem,zadnji put mi je rečeno da kliknem na abc, pa jesam, ne znam kako sad, a kasnije mislim napisati priču, pa kako onda, pozdrav
25/09/2012 at 4:22 pm Permalink
lijepa pjesma :))
25/09/2012 at 5:31 pm Permalink
lijepo napisano, puno pozdrava, sfd
25/09/2012 at 6:55 pm Permalink
lijepo Ene, sviđa, pozdrav !
25/09/2012 at 8:05 pm Permalink
Tu nema varanja! Odanost do kraja 🙂
Lijep pozdrav!
25/09/2012 at 8:34 pm Permalink
Ene,
-postavi kursor gdje želiš da se tekst povuće u pozadinu
– Gore na alatnoj traci lijevo od oznake ABC imaš opciju/pokaži oznaku više/
-Klikni na nju i stvar je gotova. Pozdrav!
27/09/2012 at 1:05 pm Permalink
ma ja i tehnika,