Tamo daleko
smijeh zvoni
sreća zori
daljine otvaraju pute
visine vabe na let .
***
Ovdje blizu
oči mole tiho
koraci brzi
na poziv sreću nose
za spas, za još jedan dah.
***
Nisam ja pjesnik tuge…
Tamo daleko
smijeh zvoni
sreća zori
daljine otvaraju pute
visine vabe na let .
***
Ovdje blizu
oči mole tiho
koraci brzi
na poziv sreću nose
za spas, za još jedan dah.
***
Nisam ja pjesnik tuge…
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
25/09/2012 at 7:42 am Permalink
Ima snage u ovim stihovima. Lijepo je dana opreka između tamo i ovdje, ali ta opreka nije nepremostiva, stvari se dopunjuju, izviru jedna iz druge. Lijep pozdrav Marissa 🙂
25/09/2012 at 8:17 am Permalink
Pjesma u kojoj izražavaš želju za vedrinom i radošću, nadam se da nije baš tako nedohvatno i daleko, lijepa pjesma,puno pozdrava Marissa !
25/09/2012 at 8:25 am Permalink
Moćno Marissa nije grijeh stremiti biti tamo ma i imaginarno da bi se prebrodila tegoba ,i da nije to tuga no razum i moć
25/09/2012 at 9:53 am Permalink
lijepo,,jako svidljivo i citljivo-tecno..
25/09/2012 at 10:35 am Permalink
lijepo,dojadila tuga, i samoća. pozdrav 🙂
25/09/2012 at 11:03 am Permalink
hvala Julija, Boba,ENEDIEL, drage poetske duše
hvala Jime, Duško, dragi pjesnici!
25/09/2012 at 5:38 pm Permalink
Nisam ja pjesnik tuge…
ime mi je uklesano u oko brižno jednog maloga anđela
što cijeli svijet sanja u duginim bojama……………
lijepa pjesma, puno pozdrava, sfd