Teatar
Jutros su se naoblačile sumnje jer ga ni pozdraviti nisam stigla poželjeti.
Suviše su duboko potonuli nasmijani dani i trenuci kad se letjeti htjelo bez jednog krila što se ispostavilo nemogućim.
Jednim okom žmirkam na dan pokisao od tuge i praznine srca. Druga polutka mozga skriva se iza crnila koje iznenada napada bujicu već ionako prisutnog malodušja.
Danas ili bolje rečeno sada ne bih bila nigdje i ni sa kim. Najradije bih da se ne poznam(jer je to uistinu pravo stanje mog (ne)poimanja sebe) kad sam u situaciji gubljenja iluzija i kada se uragani lome iznad nemoćnih pokušaja sakupljanja raskidanih misaonih mozgovnih funkcija.
Umrijeti nije izlaz još manje spas iz ove zamke ulovljenog ludila.
Lucidnom mikroidejnom nadom hvatam nevidljivu zračicu svjetla za koju vješam svo proliveno crnilo krvožilnih tekućica s najhrabrijom mišlju da će umiriti tokove i sustići tihe ritmove prelijevanja duše.
Možda ako pozdravim sivilo današnjice čarobnom mišlju uspijem preusmjeriti olujne pljuskove napadački raspoložene.
Iako krhka poput opne posteljice iz koje me u besramno neizdržljivom bolu izbacio trud materine utrobe stojim na vjetrometini iznakažena ožiljcima postojano dosljedna ženskoj izdržljivosti.
I ne dam se razumna osim kad me ludilo povuče u tamne vijuge bezmozgovnih katakombi.
U tom mračnom ambisu ne vidim ničije ruke
spasa.
Samo hladan mramor podsjeća da smo jednom prebrzo protrčali kroz isti teatar života.
17.11.2017.
©Vlasta Sumarev
Suzana Marić
Marija
Mihaela
17/11/2017 at 5:08 pm Permalink
“U tom mračnom ambisu ne vidim ničije ruke
spasa.
Samo hladan mramor podsjeća da smo jednom prebrzo protrčali kroz isti teatar života.”
Čudan je ljudski život. Baš kao teatar. Pun glumaca, statista,šaptača. A kada zatreba, nema dlana za koji bismo se mogli uhvatiti.
Lijepo si dočarala to komešanje snažnih osjećaja.:)
A sad za malo snalaženja. Kad uređujem portal, onda sam Julija, kad objavljujem autorski rad, Marija.Moram tako zbog postavki Portala. Kod objave, naslov upiši u rubriku za naslov, a ako je tekst dug, postavi kursor negdje na početak i pritisni na alatnoj traci onu isprekidanu crtu( treća od desna.) Polako ćeš se naviknuti. Dobro došla na portal.:)
17/11/2017 at 5:28 pm Permalink
Hvala na podršci…dobro vas našla.
U ugodnom društvu sve je puno lakše
Sretna sam što sam tu…sa svima vama
17/11/2017 at 5:31 pm Permalink
Vlasto, uđi u svoj profil (Ispod sličice). Na samom dnu profila (gdje su dvojica brkajlija) možeš postaviti svoju sliku.:)
17/11/2017 at 6:31 pm Permalink
Suviše su duboko potonuli nasmijani dani i trenuci kad se letjeti htjelo …
Lijepo izrečena opreka između želje i mogućnosti.:)
17/11/2017 at 8:21 pm Permalink
Hvala Mihaela
17/11/2017 at 8:51 pm Permalink
Samo hladan mramor podsjeća da smo jednom prebrzo protrčali kroz isti teatar života.
Sviđa mi se.
Dobro došla,Vlasta,ugodno druženje ti želim 🙂
18/11/2017 at 7:48 am Permalink
Dobrodošla Vlasto, lep pozdrav 🙂
18/11/2017 at 10:21 pm Permalink
Tužno i lijepo!
Pozdrav, Vlasta, dobrodošla 🙂
19/11/2017 at 12:10 am Permalink
Baš je pravi teatar…život. Dobro to tebi ide od pera.
Lijep pozdrav i nadam se dobrom druženju.