tebe nema

Da si Ti moj prijatelj

Svemir bi kliktao od sreće

Ja bih se Tobom dičila

Mi bi dijelili daljine

I dugu cestu u sutonima,

Samoću kao krišku kruha,

Mi bi dijelili vječnost.

Zemlja bi bila meka – svjetlost bi lila

Na mjesta gdje je tuga bacila sjenu,

Bijeda bi pred njom ustuknula.

Da si Ti moj prijatelj..

Kako bih te nesebično ljubila!

 

Moja duša noćas žali za tobom,

Kao iz pradavne priče

Iz nje izranja

Suza što dugo zri,

Suza stara stoljećima.

Tebe nema.

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

 

3 komentara za "tebe nema"

  1. Marija
    Marija
    31/01/2013 at 12:20 pm Permalink

    Postoji prekrasan osjećaj koji želimo dijeliti, pokloniti. Ali nemamo kome. Pjesma tonom podsjeti na Čežnju M krleže, ali to tvojoj pjesmi ne oduzima originalnost ni ljepotu stiha. Lijep pozdrav 🙂
    “Ispripovijedili bismo mu sve što leži na nama. Pismo bi mu pisali, a njega nema.”

  2. senka.zupan
    31/01/2013 at 12:38 pm Permalink

    da, istina.. nije mi to u trenutku pisanja ove pjesme palo na um.. 🙂
    hvala Marija 🙂 lip pozz i tebi

  3. Jim Corbet
    31/01/2013 at 3:47 pm Permalink

    Ja bih se Tobom dičila

    Mi bi dijelili daljine

    I dugu cestu u sutonima,

    Samoću kao krišku kruha,

    Lijepo napisano, pozdrav Senka !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.