Testament umornog starca

Umorni starac, otvara oči
grebu ga kapci dok svijet se muti
opet ga užasan teret koči
šta ga čeka, ne smje da sluti.

Teškom mukom pomiče deku
i nekako noge na pod spusti
opet suze u njemu teku
opet su ovi putevi pusti.

Obuze ga bijes mržnja i ljutnja
na nogama je, hoda, ali njegove nisu
pokreće oči, gleda, ali njegove nisu
prozbori tiho prije no nastupi šutnja
“Barem ruke, još uvijek ste moje”.

Nekako do ogledala dođe s mukom
možda upornošću ili srećom pukom
i pogleda lice u tom đavolu istine
pa kako baš moje da iskrsne,

Taj umorni starac, sam zapravo ja
u tuđem tijelu koje milosti nema
zar ovo se zapravo dešava i zbiva
dok slabić u meni testament sprema.

A ja  ću da hodam, dok me noge nose
a slabić nek ide u vječ nu vatru
a noge koračaju dok ne budu krvave, bose
pa mogu i da pužem i to je za ljude
da budem kraj tebe, do posljednjeg daha
jer ti si moj štit od silnoga straha,

6 komentara za "Testament umornog starca"

  1. Mihaela
    02/12/2017 at 5:11 pm Permalink

    Drago mi je opet čitati tvoje pjesme. Preferiram klasičan stih:)

  2. Marija
    02/12/2017 at 5:28 pm Permalink

    Ima dramatike u stihovima, one fine, romantičarske, one koja zna što znači gubiti, ali i dizati se, uvijek iznova,, unatoč svemu:)

  3. Suzana Marić
    02/12/2017 at 7:07 pm Permalink

    Marija je ostavila komentar koji potpisujem. Svidjela mi se pjesma. Ugodnu večer želim:)

  4. Sanja Oblak
    02/12/2017 at 11:55 pm Permalink

    I ja podpisujem Marijin komentar. Pjesma je u svakom slučaju dirljiva.
    Ugodnu večer želim:)

  5. Murtulica
    03/12/2017 at 6:26 pm Permalink

    Lijepa i dirljiva.
    Vp!

  6. FallenAngel
    03/12/2017 at 8:16 pm Permalink

    Zahvaljujem vam svima na citanju i razumijevanju kao i uvijek.

    Ugodno vecer zelim.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.