Ti ne staneš u riječi

Ti ne staneš u riječi,
ni one izgovorene, niti prešućene,
što samo se preko usana slučajno preklope
u neko šaputanje, potajno…

Ti nikada nisi tek pomisao,
netko tko tek stisnuo se u rub misli,
kao pod strehu ptica promrznutih krila
one noći, kada kiša prokapa duboko,
dodirujući čak dno usamljenosti…

Ti nisi onaj koji odlazi,
čije korake moram tražiti u odjeku ulice
ili među rasutim jesenskim lišćem,
crvenim i žutim,
u šuštaju jedva čujnom…

Ti ne trebaš krila da bi letio,
već postojanje neba ti je dovoljno,
ne skrivaš se od suze
kad zarobi te u plač, gorki i nepresušni,
ne bježiš od zamršenih niti sudbine
koje teško protiču kroz dlanove,

jer ti…

ti ne tražiš ništa,
a ne uzimaš sve,
ti si jednostavno…

ljubav!

11 komentara za "Ti ne staneš u riječi"

  1. songfordead
    28/05/2012 at 6:10 pm Permalink

    vilo predivno
    kasnije se vratim pa ti štogod pametnog koliko mogu dopišem
    mentol bombon
    SFD

  2. Marija
    28/05/2012 at 6:39 pm Permalink

    Vilo, stih ti je ozbiljniji, zreliji, nema čarobnog štapića koji stvara iluzije, ali ima puno iskrenosti, jednostavne ljepote koja prodire u srce. Zamršene su niti sudbine, možda ih nikad ne otpetljamo, možda puknu same, ali istina ljubavi ostaje čista, neskrivena. Veliki pozdrav za tebe i 🙂 od uha do uha.

  3. dragica meyer
    28/05/2012 at 6:50 pm Permalink

    Samo prava ljubav moze biti takva i neka ostane vilice:-) Lep vecernji pozdrav:-)

  4. Pippo1906
    28/05/2012 at 7:47 pm Permalink

    Nema te dugo i onda ovakva pjesma.
    Savršenstvo.

    ne bježiš od zamršenih niti sudbine
    koje teško protiču kroz dlanove,

    Netko te stvarno voli, abnormalno.
    LP sretna Vilo…

  5. Marko Grubesic
    28/05/2012 at 8:07 pm Permalink

    Lijepo odmjereno,ljubavno…Vilo opet odusevljavas estetikom i izrazom 🙂
    Pusa stize u tvoj carobni poetski svijet!

  6. d.gortan
    28/05/2012 at 9:10 pm Permalink

    Nije bitno što ne stane u riječi… bitno je da stane u srce.
    Pozdrav.

  7. boba grljusic
    28/05/2012 at 9:18 pm Permalink

    Dotaklo me!

  8. stefi
    28/05/2012 at 9:27 pm Permalink

    Ti nikada nisi tek pomisao,
    netko tko tek stisnuo se u rub misli,
    kao pod strehu ptica promrznutih krila
    one noći, kada kiša prokapa duboko,
    dodirujući čak dno usamljenosti…
    Morala sam izdvojiti jer je posebno.Lijepo kao i sve tvoje pjesme.

  9. songfordead
    28/05/2012 at 9:33 pm Permalink

    evo mene opet vilo

    ljubav!
    Je zagrljaj dvoje ljudi
    Što se vole
    Ne bježe od kapi kiše
    I kada znaju da se sve briše
    Uspomene, vrele trešnje
    Ispod jastuka od čežnje

    Ljubav je misao svaka
    Koja grije
    I kada se pomisliti ne smije
    Na dodir plah, korak ispunjen tišinom
    Spokojem i mirom

    Ljubav je vrijeme koje staje na satu
    Sočni poljupci u mraku
    Polagane šetnje u parku

    mentol bombon
    SFD

  10. vila
    28/05/2012 at 11:30 pm Permalink

    Hvala vam svima na toplom ”dočeku” jer odnijelo me vrijeme,ali nekako me uvijek vrati na vaše obale…. Kistovi moji poetski drugačiji su,pomalo i ponešto,ponekad i potiho,ali još uvijek sam vjerna svom ”vilinskom izrazu” (kako me mnogi od vas znaju). Vječita je inspiracija ljubav…u nama budi uvijek nove riječi pa kako sam i svojim stihom krenula: ”ne staneš u riječi”,a završila ”ljubav”, drago mi je da vas je dotaknula moja u pero uhvaćena misao. Posebno pohvaljujem i pozdravljam Songa koji neiscrpnom snagom poetske igre svakoga od nas razveseli svojim stihom. Lolly pop,dragi Songili…laku noć svima:) ♥ila

  11. Jim Corbet
    29/05/2012 at 9:27 am Permalink

    Lijepo i osjećajno, pozdrav Vilo !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.