Primi pokojnika ruku,
Jablana umrlu granu.
Esedara po tlu vuku,
Srce mu na svaku stranu.
Mrtvac u svom glasnom muku,
Akacijskom tom bezdanu.
A u svome starom zvuku,
Noć već pjeva pjesmu znanu.
Ti zavedi demonski zbor,
Oči zaspale probudi;
Ne puštaj ga na smrtni dvor.
Eklipsu sjajem izludi,
Leti djevičanskom ćudi,
I oživi njegov umor!
Suzana Marić
Marija
Mihaela
27/05/2012 at 3:57 pm Permalink
Esedara po tlu vuku,
Srce mu na svaku stranu.
Gladijator u zamci života. Ili u naručju smrti. Može li eklipsa djelovati na okolnosti, odnosno, može li se djelovati na eklipsu? Oživjeti umor? Zadivljuje me tečna versifikacija. Pozdrav Morph. 🙂
27/05/2012 at 5:31 pm Permalink
Kažeš… Antonela… Morph, nadam se da talent ne koristiš na zavođenje cura.
U Morpha je duša pjesnička i tiha
Pa žene osvaja uz pomoć akrostiha
Veliki pozdrav, Morph!!!
27/05/2012 at 5:34 pm Permalink
Dragane, svaka čast.
Dosta je polemike bilo na webstilusu jedno vrijeme zbog ovoga.
“Što predstavlja naslov, što predstavlja pjesma”… Ponajviše naslov. Čak sam i mailove primao s upitima. Nisam nikad imao intenciju sam uputiti na isto. Tebi lako pošlo za rukom, eto.
Čak je onaj Pipi tražio po rječnicima riječ “tihokras” i blatio me kako ne postoji ista.
Pozdrav i tebi