Tik – tak

Tik – tak, tik – tak
Suhi uzdah starca
piruje s tišinom
Studen sobe mije
Prašina s ormara
postaje mi bliska poznanica stara
Tik -tak, tik – tak
Dugi prazni sati
vrte se kao vjetrenjače
A nekada su bili zmajevi
Gdje je nestala ta vatra
I oklop mi i koplje
Gdje je sada onaj konj
na kojem sam ih pobjeđivao
Tik – tak
Kraljevstvo za konja

4 komentara za "Tik – tak"

  1. Marija
    05/01/2017 at 9:26 pm Permalink

    Uvijek tiktaka, Ne mijenja ritam. I polako nas troši. Ali, ne damo se. Neka umor, neka suhi kašalj, neka koplje bačeno u grmlje, neka polako pješice, jer duša je još puna, u srcu snivaju stihovi, a mozak je pun misli. Put pjesmi je otvoren. Sviđa mi se ova pjesma. Izazvala me svojom iskrenošću, mirnim načinom kojim konstatiraš stanje, osjeća se žal za prošlim vremenom, ali ne osjećam rezignaciju. Veliki pozdrav SanDiMun:)

  2. Mihaela
    06/01/2017 at 8:04 am Permalink

    Rijetko bi se koji pjesnik usudio početi pjesmu onomatopejskim izrazom, ali on u kontekstu s artikuliranim riječima postaje nova kvaliteta, daje dubinu pjesmi, unosi ton u tišinu misli, ponuka pjesnika da pjesničkim ostvarenjem ispuni prazninu.
    Pozdrav pjesniku!

  3. marissa
    06/01/2017 at 7:33 pm Permalink

    Slažem se s Mihaelom, onomatopeja na početku… No već u sljedećem trenutku čitanja shvatih duboko značenje sporih otkucaja starosti, čuh otkucaje protoka vremena.
    Pjesma me dotaknula 🙂
    Veliki pozdrav !

  4. Tonka
    18/01/2017 at 1:21 pm Permalink

    Kraljevstvo još traje sve dok ovakve stihove nižeš. To je poezija koja ostaje u mislima i kada sva svjetla pogasimo. Pozdrav veliki.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.