Tišina na klupi

Na klupi pravim mjesto za tebe,

Sjedaš pogleda uperenog u stablo lipe iznad naših glava,

Jesen je,

Dani prolaze i ne pitaju za godine,

Ne pitaju godine naša tijela jesu li umorna,

Niko nikoga ništa ne pita,

A možda su samo naše godine, umorne od nas,

Tišina je sjela sa tobom,

Ugnjezdila se među nas i strpljivo čini ono što uvijek čini,

Čuva nas,

Čuva nas od riječi koje mogu boljeti stogodišnjom boli

Čava nas za vječnost u kojoj me postoji tama,

Postoji samo svjetlo naše ljubavi,

Obasjani, svjetlimo svjetlom i sebi i drugima,

U svakom danu isti dan,

I istom danu, i noć je dan.

Dok gledamo isti list lipe što polahko pada,

Grlimo tišinu,

Ona je oduvijek,

Naš najbolji zajednički prijatelj.

Nema komentara za "Tišina na klupi"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.