Tisuću šest stotina sedamdeset deveta latica u Sarajevu ’93.

 

 

 Gledam li ponor, ili ponor 
 Gleda mene, svejedno, sestra će
 Valentinina sestra iz ruševine preko puta 
 Ako u smrtnoj kulisi ulice nađe
 Komadić kartona napisati 
 Da su crvene cipelice  ZA PRODAJU.  
 Za cijenu će je pitati i buljiti 
 U njene unezvijerene oči.
 Pregažena traumama
 Šutjet će o tome da su cipelama 
 Boju i svježinu izbrisala 
 Pravila opstanka. Ali neće liti
 Jad sa lica, ni rane otvarati
 Ni pričati o pošiljkama, o paketu
 Što ga s kraja svijeta spakiraše
 Jedne ruke, jedno proljeće 
 I jedna ljubav za Sarajevo 
 Devedeset treće u travnju
 Koji nije procvjetao, jer su i mirisi
 Otputovali kad je soba Valentinina
 Ostala bezglasna, a ona 
 Sestrinski stisnula ostatak 
 Smrskane svjetlosti, odšutjevši grč
 Tu hirovitu rezonancu 
 Snajperskog hitca, taj munjeviti
 Osmijeh usuda – trampu cipelica 
 Za tri kašike ulja, taj besramni
 I hladni statistički podatak 
 O još jednoj latici-brojki 
 Na stranici biltena, na stranici
 Povijesti, na stranici neba
 Hladnog u poštivanju neumitnosti 
 Novih dometa civilizacije

 

10 komentara za "Tisuću šest stotina sedamdeset deveta latica u Sarajevu ’93."

  1. Marija
    Marija
    19/02/2018 at 4:34 pm Permalink

    Sve teško i tužno postane ne kraju statistički podatak. A bilo je ljubavi i brige i trenutne smrti… Samo pjesnik bilježi i sjeća se vremena kada proljeće nije smjelo cvjetati.

  2. mirko1
    mirko1
    19/02/2018 at 6:31 pm Permalink

    Hvala, Marija.
    Želim ti lijepu zimsku večer:)

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    19/02/2018 at 6:53 pm Permalink

    Pjesma koja se čita sa “knedlom” u grlu i suzom u oku,zaslužuje čestitke.
    Mirko,pozdrav šaljem i ugodnu večer ti želim !

  4. Mihaela
    Mihaela
    19/02/2018 at 8:03 pm Permalink

    Kada pjesnik zabilježi sjećanja, onda ona ostaju i kada svi već prođemo svojim stazama.

  5. Murtulica
    Murtulica
    19/02/2018 at 8:34 pm Permalink

    Teško i pretužno.
    Vp:)

  6. roverroverled
    roverroverled
    19/02/2018 at 9:51 pm Permalink

    Mirko 1 obožavam čitati tvoje pjesme,pune su života i mudrosti.

  7. mirko1
    mirko1
    20/02/2018 at 5:39 pm Permalink

    Svaka riječ mi daje polet.
    Hvala, Suzana.
    LP

  8. mirko1
    mirko1
    20/02/2018 at 5:40 pm Permalink

    Mihaela, komentari mi pruže onu najvažniju nijansu.
    Hvala.

  9. mirko1
    mirko1
    20/02/2018 at 5:43 pm Permalink

    Murtulice, zavisi. Naime, tužno je sve to za normalnog čovjeka. Za dvonošca bez emocije i zbog kaosa u njegovoj glavi nema ništa sveto, vrijedno, potrebno za život.
    Hvala ti.

  10. mirko1
    mirko1
    20/02/2018 at 5:44 pm Permalink

    roverroverled, hvala na pažnji i podršci…!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.