Sebi, tko sam…
Obećanje
jutrom danu dato.
Da toplim ću se ogrnuti, ogrijati.
.
Sebi, tko sam…
Pjesma
krnja pjesma, saga nedopričana.
Stihom ću je razigrati, sretna otpjevati.
.
Sebi, tko sam…
Rana
maglom snova previjena.
.
Privid tebi, sebi nemir
izvir burni mirnoga izvora
zvuk tišine, dijete nemira
nanos rođen u odtoku odliva
vatra kišom gašena, neugašena.
.
Sebi tko sam…
Priča
sebi neispričana…
katarinab
Marija
Suzana Marić
Tonka
05/11/2016 at 8:33 pm Permalink
često smo zapitani i nejasni sami sebi o sebi, možda je bolje tako , mistika živi u nama i oko nas…život je lijep- to mi poručuje ova pjesma a ja se slažem,
Pozdrav draga MARISSA
05/11/2016 at 9:07 pm Permalink
Marissa, slažem se s Nevenkinim osvrtom. Ponekad nam se čini da se ne poznajemo, da je u nama neko drugi i sami sebe iznenadimo. Možda je to ono najljepše u životu jer inače bi bilo sve predvidljivo za nas i druge. Mističnost daje u karakteru crtu koja druge najviše plijeni i privlači, a ni sami nisu svjesni razlog.
Veliki pozdrav i lijepu noć ti želim! 🙂
05/11/2016 at 9:11 pm Permalink
Nevenka, Katarina, dok se tražimo, postojimo. Radimo na sebi.
Hvala na komentarima 🙂
06/11/2016 at 6:47 am Permalink
Sve u nama spava; i ljubav i crni grijeh i veselje i egoizam i altruizam i milost i okrutnost, sve je u čovjeku isprepleteno, sve mu je dostupno da zahvati, a on će odabrati. Slobodnom voljom odabrati; ne zbog straha, ne zbog prijetnji ognjem paklenim, nego zbog čovječnosti.
A osjećaj, on nam je ugrađen pa pjesnika ovije i tuga i radost života, pohode ga mnoga pitanja, nemiri ga obuzmu, dolazi do mnogih spoznaja razumom, emocijom, instinktom. I stvara. Stihom progovara. I otkriva velove tajne duše čovjekove. I bogati nas… 🙂
06/11/2016 at 8:03 am Permalink
Ljudske dileme izražene finim, biranim stihom.:)
06/11/2016 at 8:20 am Permalink
Sebi, tko sam…
Rana
maglom snova previjena.
Odlično kao i uvjek al ovo sam morao izdvojit kao meni najjači stih,ovo bi mogao biti i zaseban mudri citat,tako je moćno,pozdrav ti leti Marija 🙂
06/11/2016 at 9:06 am Permalink
O, Marissa, nakon ovakve pjesme, mogu samo razmišljati o nekim dubljim stvarima:)
06/11/2016 at 11:23 am Permalink
Marija, ponajprije, divne misli tvog uma.
Znaš, kada sam sebi postavila ovo pitanje, zastala sam i iznenadila sam se kako ne mogu tek tako do odgovora. Što sebi činim.. . Ne drugima ili oni meni, to bi bila puno lakša tema.Čeprkala sam, pokušavala, pokušaval i ponešto iz sebe isčeprkala. Dobila poneke odgovore svoje duše.
Hvala ti na dubokom promišljanju. Potaknuti druge da nastave gdje sam stala, veliku radost ste mi donjeli dragi prijatelji.
Topli pozdrav šaljem 🙂
06/11/2016 at 12:03 pm Permalink
Mihaela draga, cijenim tvoje mišljenje , hvala ti što pratiš moje pisanje.
Primi veliki pozdrav:)
06/11/2016 at 12:05 pm Permalink
Mili moji pjesnici.
Ivice,
Lave ,
jako se veselim što mogu s vama izmijeniti pokoju misao i šalu. Naročito zadovoljstvo je, čitati vas.
Šaljem vam veeelike pozdrave 🙂
06/11/2016 at 2:08 pm Permalink
Svakom pjesmom, svakim stihom pričaš sebi o sebi i nama koji te s veseljem pratimo. Ikoliko god se trudili do kraja ispričati se ne može, ali ne smije se prestati, ne smije. Pozdrav veliki 🙂
06/11/2016 at 2:38 pm Permalink
Sebi, tko sam…
Pjesma
krnja pjesma, saga nedopričana.
Stihom ću je razigrati, sretna otpjevati.
Našla si odgovor! Pjevaj draga Marissa, pobijedi tugu pjesmom !
Odlična pjesma ! Veliki pozdrav ti šaljem 🙂
06/11/2016 at 6:05 pm Permalink
Uvijek aktualna pitanja, uvijek trošena tema. Tvoje razmišljanje sliveno u pjesmu me zadivilo. Evo pogledaj divne komentare, eto recimo Marijin, da ne nabrajam sve od reda, i tu je dovoljno rečeno o tebi kao mislećoj i kao pjesničkoj duši.
Želim ti ugodnu noć i još mnogo uradaka koji će nas i obradovati i obogatiti.
06/11/2016 at 7:48 pm Permalink
Tako je marissa, na sebi radimo, dokle postojimo! Odlična pesma, a komentari govore o tvom pesničkom umeću! Mnogo lepih pozdrava 🙂
06/11/2016 at 11:27 pm Permalink
Snaga, ali i veličina duše ogleda se u naizgled jednostavnu pitanju: sebi tko sam.
Htjeli mi to priznati ili ne, ali nam je vrlo teško prihvatiti istinu o sebi. Onu istinu koja je ogoljena do samih istinskih činjenica i lišena bespotrebnih superlativa. Ipak svatko od nas uvijek sebe vidi u blještavim bojama.
Ti si u tome otkrivanju shvatila da istina nikada nije konačna jer vrijeme mijenja sve, pa i nas, a kroz tu mijenu mi odrastamo, razvijamo se i mijenjamo.
Radi toga odgovor na pitanje sebi tko sam ostaje naša nikad do kraja ispričana priča.
Ovom pjesmom, kao i mnogima do sada, osim što opetovano pokazuješ veličinu svoga duha, navodiš i nas koji te čitamo da porazmislimo o pitanjima o kojima možda nismo do sad razmišljali.
Pozdrav
07/11/2016 at 8:19 am Permalink
“Sebi tko sam…
Priča
sebi neispričana…”
Dok god se tražimo -mi jesmo
pozdrav Marissa napisala si moćnu pjesmu
07/11/2016 at 12:19 pm Permalink
Pjesma je pravi način da skidamo veo po veo misterije koja se zove ljudska duša, jako lijepo, vp Marissa 🙂
07/11/2016 at 7:17 pm Permalink
Tonka mila,
drago mi je da si s nama, makar i povremeno. Nadam se da će doći dan kada ćeš češće objavljivati svoju krasnu poeziju koja je također uvijek nosila neku duboku misaonu poruku.
Zahvaljujem ti na lijepom komentaru.
Veliki pozdrav šaljem !
Suzana draga, vjeruj mi nisam došla do konačnog odgovora, samo sam išla tragom nekih. Hvala ti što pratiš moje objave 🙂
07/11/2016 at 7:19 pm Permalink
Dragice ,
Boba,
vrsne pjesnikinje svaka na svoj osebujan način.
Hvala na komentaru 🙂
Šaljem vam tople pozdrave !
07/11/2016 at 7:24 pm Permalink
Mirko,
užitak je čitati tvoje komentare. Ovaj puta si malo prepisao od Marije (šala mala), ali jako je lijepo znati da si tu.
Gabriele, tvoj um nikada ne klizi po površini. Uvijek ulaziš u dubinu, u srž. Divan komentar.
Aljoša,o sve sami vrsni pisci… Hvala Aljoša 🙂
Šaljem vam velike pozdrave !