To je bilo jednog ljeta 1986.

To je bilo jednog ljeta

petsto milja od Provanse

Kad su polja suncokreta

mirisala na romanse…

To je bilo jedne noći

petsto milja od Provanse

Kad su pisma o samoći

razvozile diližanse…

Stigla je iz drugog “svita ”

na stanicu “zadnja šansa ”

preko polja mladog žita

s putnicima chazmatransa…

Došla je iz tople Rijeke

da posjeti očev kraj

Tad su naše diskoteke

uz gramofon sjale sjaj…

Imala je dvije bore

kao duge prvog dana

I poglede koji more

kao pisma prepričana…

Sjećala se lijepih snova

Iz života mudrih ptiča

pratio je duh Kajova

I mirisi iz ravnica…

Učila je ples leptira

na kutiji od bombona

I hodala ko da svira

na klaviru od betona…

Ja sam tada bio sludjen

starim zovom iz divljine

Lutao sam neprobudjen

kraj znakova od istine…

Nosio sam sivi mantil

I košulje vojske juga

Nepouzdan, neuhvatljiv

pun krivina i jaruga..

Lutao sam bez šešira

Bez bicikla bez motora

Crna tipka bez klavira

Bijeli fićo bez prozora…

Učio sam kako mijene

utiču na ljudsku svijest

Čekao da nešto krene

Čekao na neku vijest…

To je bilo jednog ljeta

petsto milja od Provanse

Kad su kifle I pašteta

bili uvod u romanse..

Ušla je u plesnu salu

U klizavo polje bojno

Skinula je malu šnalu

I ćupereku dala voljno…

Glatkog vrata ko gitara

Duge noge duge kose

A torbica Chegevara

koju danas rijetki nose…

Male grudi,  sitan vez

a kukovi blagi zavoj

Predložih joj prvi ples

zbunjen kao kontra navoj…

Nije znala da stradaju

domorodci iz Brazila

Nije znala da padaju

crne kiše Černobila…

Nije znala da ću doći

vučen nekom silom jačom

da putujem kroz ponoći

naoružan upaljačem…

Nije znala da će proći

svijetlija od Sarajeva

Samo jednom ove noći

ta kometa Halajeva…

Bili pravi

Bili krivi

Bili vino

Bili grožđe

Mi nećemo biti živi

kada ona opet dodje…

Nisam znao da postoji

tajno mjesto iza vrata

Nisam znao da se broji

kad se ljubiš pola sata

Nisam znao da je tijesno

u koži od mladog pruća

Nisam znao gdje je desno

Nit’ zašto  mi služe pluća…

Nisam znao kad je došla

u krvotok vrela rijeka

Nit sam znao kad je prošla

ta kometa našeg vijeka…

Taj poljubac taj trenutak

Kad u vatri zrije crijep

Kad putujes kao lutak

za kometin svezan rep

To je pehar za čekanja

I lutanja kroz dosadu

I početak svih sjećanja

Na predaju I opsadu…

To je bilo jednog ljeta

petsto milja od Provanse

Kad su polja suncokreta

mirisala na romanse…

 

Slobodan Pralica…20.11.2019

 

 

 

5 komentara za "To je bilo jednog ljeta 1986."

  1. Marija
    Marija
    06/12/2019 at 9:26 pm Permalink

    Slobodane, nisam ti rekla pa nisi znao. Smijemo objaviti samo jedan post dnevno, kako bismo stigli čitati, pa da znaš u buduće:)

    Pjesma, kako bi Dalmoši rekli, ima šuga. To je ono nešto fino, zavodljivo, što se s guštom čita, kad stihovi pršte i teku glatko, u svom ritmu. Sviđa mi se i ono malo starinskog, romantičnog štiha, posutog lagano tu i tamo. Ukratko – ćisti užitak čitanja:)

  2. Lav
    Lav
    06/12/2019 at 10:19 pm Permalink

    Već početak privuče čitanju. Super napisano!

  3. Ljerka Varga
    Ljerka Varga
    07/12/2019 at 6:57 am Permalink

    Nisam znao kad je došla

    u krvotok vrela rijeka

    Nit sam znao kad je prošla

    ta kometa našeg vijeka…

    Cijela pjesma plijeni ritmom …Super…

  4. Mihaela
    Mihaela
    07/12/2019 at 10:54 am Permalink

    Savršen ritam, a riječima se može samo prepustiti.:)

  5. SlobodanP
    SlobodanP
    07/12/2019 at 5:05 pm Permalink

    Hvala puno na komentarima…

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.