To što znam kako je
topla toplina tvoja,
što znam da samo tvoja ruka
može sa mnom činit što hoće
prašinu dizat u galaksiji moje nutrine.
To što znam kako žari i plamti
i nikad ne tinja tankim tinjcem
nego trajno trajanje budi,
od rane zore do sklapanja vjeđa
do zadnje kapi moje svijesti.
To što znam to moje je najveće znanje.
Suzana Marić
julija
06/06/2012 at 6:47 pm Permalink
To što osjećamo, što ne podliježe analizi, to je naše najveće znanje. Veliki pozdrav Marissa 🙂 🙂
06/06/2012 at 7:01 pm Permalink
Prekrasno si to rekla Marissa, jer ono što znaš, nitko ne može oduzeti, niti uvjeriti te u suprotno, osim tebe same.
Lijepa pjesma.
LP
06/06/2012 at 7:39 pm Permalink
To tvoje znanje je praiskonsko,ne moze se u nekoj skoli nauciti.Vrlo izrazajno Marissa.
Lijep pozdrav!
06/06/2012 at 7:44 pm Permalink
Ne bih se složila sa Marijom jer u životu baš sve podliježe analizi, pa naravno i sve što znamo, što znaš. Ako ništa drugo istražujemo koliko smo sigurni u znanje. Pozdrav i 🙂
06/06/2012 at 10:30 pm Permalink
Odlično Marissa, pozdrav pjesnikinji !
06/06/2012 at 11:55 pm Permalink
To što znam kako je
topla toplina tvoja,
To što znam kako žari i plamti
i nikad ne tinja tankim tinjcem
ovi stihovi su mi posebni
noć
sfd
07/06/2012 at 12:14 am Permalink
fino!!
07/06/2012 at 5:52 am Permalink
Znas sto osecas, snaga ljubavi je kao bozanstvo
lep pozdrav 🙂
07/06/2012 at 8:04 am Permalink
“to što znam”…
lijepo si rekla,dovolno i više od toga znaš :))
pozdrav
08/06/2012 at 12:10 pm Permalink
Istina o sebi, znanje sebe… protiče i leprša stihovima. Lijepo!
Veliki pozdrav, Marissa.