To što znam kako je
topla toplina tvoja,
što znam da samo tvoja ruka
može sa mnom činit što hoće
prašinu dizat u galaksiji moje nutrine.
To što znam kako žari i plamti
i nikad ne tinja tankim tinjcem
nego trajno trajanje budi,
od rane zore do sklapanja vjeđa
do zadnje kapi moje svijesti.
To što znam to moje je najveće znanje.
06/06/2012 at 6:47 pm Permalink
To što osjećamo, što ne podliježe analizi, to je naše najveće znanje. Veliki pozdrav Marissa 🙂 🙂
06/06/2012 at 7:01 pm Permalink
Prekrasno si to rekla Marissa, jer ono što znaš, nitko ne može oduzeti, niti uvjeriti te u suprotno, osim tebe same.
Lijepa pjesma.
LP
06/06/2012 at 7:39 pm Permalink
To tvoje znanje je praiskonsko,ne moze se u nekoj skoli nauciti.Vrlo izrazajno Marissa.
Lijep pozdrav!
06/06/2012 at 7:44 pm Permalink
Ne bih se složila sa Marijom jer u životu baš sve podliježe analizi, pa naravno i sve što znamo, što znaš. Ako ništa drugo istražujemo koliko smo sigurni u znanje. Pozdrav i 🙂
06/06/2012 at 10:30 pm Permalink
Odlično Marissa, pozdrav pjesnikinji !
06/06/2012 at 11:55 pm Permalink
To što znam kako je
topla toplina tvoja,
To što znam kako žari i plamti
i nikad ne tinja tankim tinjcem
ovi stihovi su mi posebni
noć
sfd
07/06/2012 at 12:14 am Permalink
fino!!
07/06/2012 at 5:52 am Permalink
Znas sto osecas, snaga ljubavi je kao bozanstvo
lep pozdrav 🙂
07/06/2012 at 8:04 am Permalink
“to što znam”…
lijepo si rekla,dovolno i više od toga znaš :))
pozdrav
08/06/2012 at 12:10 pm Permalink
Istina o sebi, znanje sebe… protiče i leprša stihovima. Lijepo!
Veliki pozdrav, Marissa.