Ostavljen u zoni bešćutnosti
sanjam vrtove edenske
i brišem suze pokajanja.
Tražim po pustarama nepoznatim
nešto što davno izgubih.
Tragam uporno
iako je već možda kasno
ali očajanje me tjera dalje.
I dok postoji još
i najmanje zrnce nade
slijedit ću kao izmoreni pas
tragove u magli.
A kada i zadnja ufanja u vodu padnu
predat ću se zaboravu
i ispustiti ovu dušu jadnu.
11/03/2012 at 1:12 pm Permalink
Lijepa pjesma o traganju za nečim izgubljenim, gotovo imaginarnim i nedokučivim.
Pozdrav Marko!
11/03/2012 at 1:19 pm Permalink
I dok postoji jos
i najmanje zrnce nade
slijedit cu kao izmoreni pas
tragove u magli
Jedina ispravna životna odluka-nada umire zadnja.
Cijelog života tragamo za nečim što smo izgubili iako znamo da je izgubljeno ,uvijek se nadamo.Vrlo lijepa pjesma Marko.
11/03/2012 at 1:24 pm Permalink
Imao si nešto lijepo, čisto za čime sada žudiš, što tražiš na nevjerojatnim mjestima, odlučan da tragaš do kraja. Ne otkrivaš nam što je to, kako Jim kaže , gotovo imaginarno, ali znaš da je neizmjerno lijepo. Pokrio si taj osjećaj pojmom Edena. A i nada kao da je određena pesimizmom;
“A kada i zadnja ufanja u vodu padnu
predat cu se zaboravu
i ispustiti ovu dusu jadnu”
mene su zaokupili ti tragovi u magli. Oni izazivaju znatiželju. Kakvi su, kuda vode, što govore autoru? Pozdrav Marko! 🙂
11/03/2012 at 1:26 pm Permalink
Nada je, neki kažu, iluzija, ali nada je nerazdvojnio dio našeg bića. Ne možemo se prestati nadati, ali ni tragati… ili za konkretnim, ili za nepostojećim, izgubljenim, ili irealnim. Ovo potonje je prisutno u nama… možda tražimo sebe, svoju puninu, sve-puninu, ono što stalno izmiče nam duhu, pa tako ne nalazimo smiraj. Pa opet tragamo. Možda za nama samima, jer… nismo samo ovo, ovo fizičko tijelo… valjda…
Veliki pozdrav… uz opasku – pjesma je po mom ukusu.
11/03/2012 at 1:52 pm Permalink
BAŠ JE DOBRA, HTIO NEŠTO IZDVOJITI ALI ONDA BI H CIJELU PJESMU COPY-PASTE
ALI………
A kada i zadnja ufanja u vodu padnu
predat cu se zaboravu
i ispustiti ovu dusu jadnu
NADAM SE DA NEĆE BITI ”ZADNJEG UFANJA”
POZDRAV
SDF
11/03/2012 at 8:08 pm Permalink
Hvala vam na citanju i komentiranju.
@ Marija trazim sve ono sto je bilo lijepo i drago u zivotu.Tesko mi je traziti jer sve je drugacije, sve se promijenilo (kao da je pala magla po svemu) ali ja necu prestati jer jedna polovica mene je nepopravljivi sanjar.Druga polovica je nogama cvrsto na zemlji i uziva u ljepotama i ljubavi koju sada imam 🙂
Laku noc vam zelim!
12/03/2012 at 6:20 am Permalink
I dok postoji jos
i najmanje zrnce nade
slijedit cu kao izmoreni pas
tragove u magli
Marko, ovim stihovima si me osvojio. Nose u sebi sirovost i snagu. Poticaj. Ne znam možda najbolje objasniti, no to je Život. Vječna potraga i neugasli plam u nama.
Jako lijepo napisano. Dobro ti jutro !
28/04/2012 at 9:18 pm Permalink
Hvala i oprosti sto kasnim.Propustio sam stosta procitati zbog nedostatka vremena pa evo sada to nadoknadjujem!
Lijep pozdrav Perlo!