Trenutak oslobađanja

Pri zalasku sunca
otkri se paukova mreža
i pauk

mir i samotnost
se razvodni
i lako oteče

9 komentara za "Trenutak oslobađanja"

  1. faiza
    05/04/2012 at 8:16 am Permalink

    i oteče lako..zanimljivo kako dvije riječi mogu potaknuti duže raznišljanje
    lijepo Bobo
    pozdrav:))

  2. svjetlost
    05/04/2012 at 8:24 am Permalink

    A netko i dalje pita : Što je to poezija?

    OVA PJESMA MI JE JUTROS NAJLJEPŠI DAR !

    Pozdravljam te, Boba.

  3. boba grljusic
    05/04/2012 at 8:46 am Permalink

    hvala ti faiza na poklonjenoj pažnji
    [email protected] Osjećam tvoju radost ,opipljiva je

  4. julija
    05/04/2012 at 9:22 am Permalink

    Smiraj obično donese mir i samotnost. U pjesmi ih odnosi. Lijepa slika i samo naznaka raspoloženja. 🙂 🙂

  5. Jim Corbet
    05/04/2012 at 9:58 am Permalink

    Draga Boba nedavno si u komentaru aludirala na sličnost mojih i tvojih pjesama,evo jedne moje napisane prije 20-ak godina ali nije nigdje uvrštena jer mi se čini nekvalitetna ali znam ju napamet pa ću ju tu napisati..
    Pauk
    U mojoj sobi, visoko gore
    gdje ruke ne mogu da sežu
    pauk je mekim nitima
    ispleo sebi mrežu.

    I stanuje samnom tako
    nitko mu ne dira dom
    ja živim dolje
    on gore u kutu svom

    Ponekad paleći svijetlo
    uznemirim ga u njegovom kutu
    pa šapnem ne boj se ništa nije
    gasim za jednu minutu.

    Eto jedan stari pjesmuljak kojeg sam se sjetio čitajući tvoju pjesmu, znaš mene i moje asocijacije 🙂 Jako dobro, pozdrav Boba i 🙂 ti leti!

  6. boba grljušić
    05/04/2012 at 10:22 am Permalink

    osmijeh je na sigurnom, asocijacije me vesele,
    tvoja je pjesma dobra
    pozdrav

  7. Nevenka Pupek
    05/04/2012 at 12:24 pm Permalink

    volim te tvoje darove oslobađanja u stihu…

  8. Alberto Sompis
    05/04/2012 at 1:06 pm Permalink

    Mogu si lijepo predočiti sredovječnu damu kako stoji ispod povijenog drveta i grozničavo tare čelo. Ona ne bi pobjegla od mene kao što su druge žene pobjegle. Ja ju ne bih pustio. Držao bih je zavezanu – čitavu bogovetnu noć, ako bi mi se dalo. Natjerao bih je da gleda mjesečinu prekrivenu paučinom između debla i grane i pauka kako klizi niz nit. Baš tog pauka za kojeg vele da donosi sreću pa neka razmišlja o meni kakvu sam joj ja to sreću donio?!

  9. songfordead
    05/04/2012 at 3:52 pm Permalink

    dobro i moćno
    pozdrav
    sfd

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.