Draga Boba nedavno si u komentaru aludirala na sličnost mojih i tvojih pjesama,evo jedne moje napisane prije 20-ak godina ali nije nigdje uvrštena jer mi se čini nekvalitetna ali znam ju napamet pa ću ju tu napisati..
Pauk
U mojoj sobi, visoko gore
gdje ruke ne mogu da sežu
pauk je mekim nitima
ispleo sebi mrežu.
I stanuje samnom tako
nitko mu ne dira dom
ja živim dolje
on gore u kutu svom
Ponekad paleći svijetlo
uznemirim ga u njegovom kutu
pa šapnem ne boj se ništa nije
gasim za jednu minutu.
Eto jedan stari pjesmuljak kojeg sam se sjetio čitajući tvoju pjesmu, znaš mene i moje asocijacije 🙂 Jako dobro, pozdrav Boba i 🙂 ti leti!
Mogu si lijepo predočiti sredovječnu damu kako stoji ispod povijenog drveta i grozničavo tare čelo. Ona ne bi pobjegla od mene kao što su druge žene pobjegle. Ja ju ne bih pustio. Držao bih je zavezanu – čitavu bogovetnu noć, ako bi mi se dalo. Natjerao bih je da gleda mjesečinu prekrivenu paučinom između debla i grane i pauka kako klizi niz nit. Baš tog pauka za kojeg vele da donosi sreću pa neka razmišlja o meni kakvu sam joj ja to sreću donio?!
Suzana Marić
Marija
Mihaela
05/04/2012 at 8:16 am Permalink
i oteče lako..zanimljivo kako dvije riječi mogu potaknuti duže raznišljanje
lijepo Bobo
pozdrav:))
05/04/2012 at 8:24 am Permalink
A netko i dalje pita : Što je to poezija?
OVA PJESMA MI JE JUTROS NAJLJEPŠI DAR !
Pozdravljam te, Boba.
05/04/2012 at 8:46 am Permalink
hvala ti faiza na poklonjenoj pažnji
[email protected] Osjećam tvoju radost ,opipljiva je
05/04/2012 at 9:22 am Permalink
Smiraj obično donese mir i samotnost. U pjesmi ih odnosi. Lijepa slika i samo naznaka raspoloženja. 🙂 🙂
05/04/2012 at 9:58 am Permalink
Draga Boba nedavno si u komentaru aludirala na sličnost mojih i tvojih pjesama,evo jedne moje napisane prije 20-ak godina ali nije nigdje uvrštena jer mi se čini nekvalitetna ali znam ju napamet pa ću ju tu napisati..
Pauk
U mojoj sobi, visoko gore
gdje ruke ne mogu da sežu
pauk je mekim nitima
ispleo sebi mrežu.
I stanuje samnom tako
nitko mu ne dira dom
ja živim dolje
on gore u kutu svom
Ponekad paleći svijetlo
uznemirim ga u njegovom kutu
pa šapnem ne boj se ništa nije
gasim za jednu minutu.
Eto jedan stari pjesmuljak kojeg sam se sjetio čitajući tvoju pjesmu, znaš mene i moje asocijacije 🙂 Jako dobro, pozdrav Boba i 🙂 ti leti!
05/04/2012 at 10:22 am Permalink
osmijeh je na sigurnom, asocijacije me vesele,
tvoja je pjesma dobra
pozdrav
05/04/2012 at 12:24 pm Permalink
volim te tvoje darove oslobađanja u stihu…
05/04/2012 at 1:06 pm Permalink
Mogu si lijepo predočiti sredovječnu damu kako stoji ispod povijenog drveta i grozničavo tare čelo. Ona ne bi pobjegla od mene kao što su druge žene pobjegle. Ja ju ne bih pustio. Držao bih je zavezanu – čitavu bogovetnu noć, ako bi mi se dalo. Natjerao bih je da gleda mjesečinu prekrivenu paučinom između debla i grane i pauka kako klizi niz nit. Baš tog pauka za kojeg vele da donosi sreću pa neka razmišlja o meni kakvu sam joj ja to sreću donio?!
05/04/2012 at 3:52 pm Permalink
dobro i moćno
pozdrav
sfd