Jedan razgovor me oslobodio
Da pretočim što mi je na srcu sjedilo.
Jedan pogled je govorio
I tada je oko zaiskrilo.
Bijah ti trezor vječnih prilika
A ti tek gorka kritika.
Pružih ti komadiće duše
Ali ne da ih tvoje ruke guše.
Tada je tvoja nijema riječ rekla
Ono što je moja misao znala.
Nešto je probudila,
I tada je duša odlučila i dalje krenula.
03/01/2017 at 8:41 pm Permalink
u trezoru prilika naiđemo i na neprilike ali pjesma na kraju daje priliku za promjenu, sviđa mi se
pozz
06/01/2017 at 5:25 pm Permalink
Hvala! 🙂
04/01/2017 at 6:10 am Permalink
Iz prilike neprilika ili obrnuto -važno je da se događa .
pozdrav
06/01/2017 at 5:25 pm Permalink
Važno je pisati! To me pokreće
04/01/2017 at 6:38 am Permalink
Spoznaja da je bila samo velikodušan trezor prilika, a da je za sve primila tek gorku kritiku, pokreće lirsku osobnost na promjenu. Uzdiže se iz jednog stanja zarobljenosti i kreće dalje. Veliki pozdrav:)
06/01/2017 at 5:24 pm Permalink
Pozdrav draga Marija! 🙂