Dotaknuo sam njeno lice i njeno tijelo ocvalom ružom iz vrta našeg sna, dok sanjali smo nove noći, nova jutra i neka stvaranja svjetova što prostirala su se vjetrom ulicama grada. Postala je žena vremena kojem početak počinje umiranjem, a kraj ne postoji niti u tragovima. Malo je reći da se radi o vječnosti, malo je reći da se radi… da, baš o tome moj čitatelju koji gubiš dane tražeći u mojim pjesmama njezine tragove postojanja. Javom su postala jutra poezije u kojima čita svoje ljubavne stihove posvećene onom koji je sanja u dugama života, bojama nevidljivim tebi. Prepoznao sam u njoj poljupce nekog drugog vremena, dodire nekih nepoznatih postojanja, ali i čežnju i žudnju, dvije sestre u svemirima potreba. Gledao sam je kako sanja, čak i kako prosipa suze po jastucima koje smo djelili te dvije siječanjske noći gdje su se isprplela tijela u savezu jedinstva. Sada znam, da nije bila samo misao o savršenstvu, sada znam, da postoji njezin treptaj tijela u bespućima života i vremena.
10 komentara za "U bespućima života i vremena"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
Marija
Suzana Marić
01/05/2012 at 7:10 pm Permalink
Cijeli zivot tezimo necemu,trazimo i zudimo i onda mislimo da smo pronasli to sto trazimo,to savrsenstvo.Ne mozemo to sa sigurnoscu znati dok to vrijeme ne potvrdi.Na jedan prefinjen i romantican nacin si opisao tu potragu i nadam se da ce vrijeme dati svoj pozitivan sud.
Srdacan pozdrav!
01/05/2012 at 7:11 pm Permalink
Predivan tekst Pipo!Toliko je ljubavi u njemu ispisane bez patetike,prelijepo! Topao pozdrav! 🙂
01/05/2012 at 8:39 pm Permalink
Ovako nešto ni vila ne može napisati.:)) eventualno vilenjak:))
…..obožavam tvoje proze i nadam se da te ”ona” voli barem približno isto kao ti nju!
Šaljem ti buket zagrljaja! ♥ila
01/05/2012 at 8:44 pm Permalink
Dvije siječanjske noći pretvorile su san o savršenstvu u realno. Da bi se moglo nastaviti sanjati. U bespućima života i vremena. Lijepu večer želim Pippo. 🙂
01/05/2012 at 9:03 pm Permalink
Prelijepo opisano jedno nezaboravno sjećanje, sa poljupcima nekog drugog vremena i dodirima nepoznatih postojanja.
02/05/2012 at 4:32 am Permalink
“Prepoznao sam u njoj poljupce nekog drugog vremena, dodire nekih nepoznatih postojanja, ali ceznju i zudnju, dvije sestre u svemirima potreba”
Divno Pippo! Lep pozdrav 🙂
02/05/2012 at 5:07 am Permalink
Nije svakom dano da doživi,tj. da ima sreću doživjeti i osjetiti ovako nešto. Ne što si ti to tako dobro opisao, prenio sve, ali baš sve što sadrži jedan i svi osjećaji u momentu doživljavanja…nego što si ti zaista to i doživio, morao si…ne bi tako pisao…
pozz newe
02/05/2012 at 8:11 am Permalink
divno Pippo:)
sretni smo o kako sretni kad prepoznamo te divne osjećaje i kad postoje u bespućima sna
pozdrav
02/05/2012 at 8:33 am Permalink
sada znam, da postoji njezin treptaj tijela u bespućima života i vremena.
Lijepo i beskrajno romantično, pozdrav Pipo !
02/05/2012 at 8:56 am Permalink
Osjećaji koji nikada ne umiru, lijepo je vratiti se na svako jutro, na svaki dodir što srećom zrači. Pozdrav i osmjeh šaljem 🙂