U bespućima života i vremena

Dotaknuo sam njeno lice i njeno tijelo ocvalom ružom iz vrta našeg sna, dok sanjali smo nove noći, nova jutra i neka stvaranja svjetova što prostirala su se vjetrom ulicama grada. Postala je žena vremena kojem početak počinje umiranjem, a kraj ne postoji niti u tragovima. Malo je reći da se radi o vječnosti, malo je reći da se radi… da, baš o tome moj čitatelju koji gubiš dane tražeći u mojim pjesmama njezine tragove postojanja. Javom su postala jutra poezije u kojima čita svoje ljubavne stihove posvećene onom koji je sanja u dugama života, bojama nevidljivim tebi. Prepoznao sam u njoj poljupce nekog drugog vremena, dodire nekih nepoznatih postojanja, ali i čežnju i žudnju, dvije sestre u svemirima potreba. Gledao sam je kako sanja, čak i kako prosipa suze po jastucima koje smo djelili te dvije siječanjske noći gdje su se isprplela tijela u savezu jedinstva. Sada znam, da nije bila samo misao o savršenstvu, sada znam, da postoji njezin treptaj tijela u bespućima života i vremena.

10 komentara za "U bespućima života i vremena"

  1. Marko Grubesic
    01/05/2012 at 7:10 pm Permalink

    Cijeli zivot tezimo necemu,trazimo i zudimo i onda mislimo da smo pronasli to sto trazimo,to savrsenstvo.Ne mozemo to sa sigurnoscu znati dok to vrijeme ne potvrdi.Na jedan prefinjen i romantican nacin si opisao tu potragu i nadam se da ce vrijeme dati svoj pozitivan sud.
    Srdacan pozdrav!

  2. shadea
    01/05/2012 at 7:11 pm Permalink

    Predivan tekst Pipo!Toliko je ljubavi u njemu ispisane bez patetike,prelijepo! Topao pozdrav! 🙂

  3. vila
    01/05/2012 at 8:39 pm Permalink

    Ovako nešto ni vila ne može napisati.:)) eventualno vilenjak:))
    …..obožavam tvoje proze i nadam se da te ”ona” voli barem približno isto kao ti nju!
    Šaljem ti buket zagrljaja! ♥ila

  4. Marija
    01/05/2012 at 8:44 pm Permalink

    Dvije siječanjske noći pretvorile su san o savršenstvu u realno. Da bi se moglo nastaviti sanjati. U bespućima života i vremena. Lijepu večer želim Pippo. 🙂

  5. stefi
    01/05/2012 at 9:03 pm Permalink

    Prelijepo opisano jedno nezaboravno sjećanje, sa poljupcima nekog drugog vremena i dodirima nepoznatih postojanja.

  6. dragica meyer
    02/05/2012 at 4:32 am Permalink

    “Prepoznao sam u njoj poljupce nekog drugog vremena, dodire nekih nepoznatih postojanja, ali ceznju i zudnju, dvije sestre u svemirima potreba”
    Divno Pippo! Lep pozdrav 🙂

  7. newenka
    02/05/2012 at 5:07 am Permalink

    Nije svakom dano da doživi,tj. da ima sreću doživjeti i osjetiti ovako nešto. Ne što si ti to tako dobro opisao, prenio sve, ali baš sve što sadrži jedan i svi osjećaji u momentu doživljavanja…nego što si ti zaista to i doživio, morao si…ne bi tako pisao…
    pozz newe

  8. faiza
    02/05/2012 at 8:11 am Permalink

    divno Pippo:)
    sretni smo o kako sretni kad prepoznamo te divne osjećaje i kad postoje u bespućima sna
    pozdrav

  9. Jim Corbet
    02/05/2012 at 8:33 am Permalink

    sada znam, da postoji njezin treptaj tijela u bespućima života i vremena.

    Lijepo i beskrajno romantično, pozdrav Pipo !

  10. Tonka
    02/05/2012 at 8:56 am Permalink

    Osjećaji koji nikada ne umiru, lijepo je vratiti se na svako jutro, na svaki dodir što srećom zrači. Pozdrav i osmjeh šaljem 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.