U bujnosti svojih osjetila
Svojim izborom ostajem sjediti na uzvišenom mjestu blaženog neznanja. Promatram te iz prikrajka i udišem miris sitnih, intrigantnih čestica, nošenih zrakom i daljinom između nas. Ne želimo znati tko se zaista krije u našim tijelima. Neopipljiv u stvarnosti, do savršenstva doveden u iluziji – i sam si svjestan kako sam spremna za odlazak na još jedan krabuljni ples u bujnosti svojih osjetila.
Dovoljno je uznemiriti šuplji mišić i krv ugrijati. Sklopiti oči i lutati. Pronaći sebe bez svijesti, pod tvojim tijelom gorjeti, u krhotine se razletjeti – i drhtim uzbuđena, putujući slovima bez da se istinski pomičem iz realne slike zarobljeništva. Vatra i led ne idu zajedno. Uzela bih tvoje tijelo, no duša ti nije zrela. Moja također. Maštom gradimo unutrašnjost naših želja i utvrdu nikad spojivih svjetova.
12 komentara za "U bujnosti svojih osjetila"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
18/04/2012 at 9:02 am Permalink
zaista si me oduševila,posebno zadnjim riječima..na putu uzaludnih pokretanja
lijep ti dan Perlo:))
18/04/2012 at 9:26 am Permalink
Oduvijek mi pjesma u prozi djeluje kao podesna zvučna kulisa iz koje ugodnom, potihom, nenametljivom i nježnom glazbom izviru misli onog tko zastane ispred nje pa zaviri u njen sadržaj da mu stihovi ispune krvotok vrelom crvenom krvlju pjesnika.
Eto, upravo takvu “transfuziju” učinio mi je ovaj uradak.
18/04/2012 at 9:31 am Permalink
Vraćamo se svojim stopalima i cipelama na putu uzaludnih pokretanja, zavedenih osjetila
………………………………….
ostao sam bez riječi
predivno napisano
čeznuće, ljubav, slatki grijeh
lijep dan ti želim draga Perlita
SFD
18/04/2012 at 10:41 am Permalink
putujući slovima bez da se istinski pomičem iz realne slike zarobljeništva.
Lijepa pjesma koja na vrlo poetski način govori o virtuali i promišljanjima vezanim uz takav odnos, nejasna je slika zarobljeništva i može se tumačiti dvojako,jesmo li zarobljeni u virtuali ili u stvarnom realnom svijetu a možda smo zatočenici u oba svijeta vukući dvostruke lance za sobom, pozdrav Perla, sviđa mi se pjesma!
18/04/2012 at 10:59 am Permalink
Ovo je jako, jako dobro.
18/04/2012 at 11:54 am Permalink
Samo jedna riječ; dobro. 🙂
18/04/2012 at 12:03 pm Permalink
Vatra i led ne idu zajedno. Uzela bih tvoje tijelo, no duša ti nije zrela. Moja također. Maštom gradimo unutrašnjost naših želja i utvrdu nikad spojivih svjetova…
pozdrav
18/04/2012 at 6:14 pm Permalink
Kazu da je svijet maste puno uzbudljiviji od stvarnog sto i tvoj tekst potvrdjuje 🙂 Sjajno napisano Perlice.
Lijep pozdrav!
18/04/2012 at 8:26 pm Permalink
Uništila bi nas zbilja i sudba zasebnih svjetova u kojima nas nema. Vraćamo se svojim stopalima i cipelama na putu uzaludnih pokretanja, zavedenih osjetila.
Fenomenalno Blu.
19/04/2012 at 4:23 am Permalink
@draga Faiza, zaista mi je drago kada pronađeš nešto što ti se sviđa … lol
hvalaa
@Alberto, hvala na čitanju i lijepo je znati da su neke moje ispisane misli pronašle put do čitatelja.
@SFD, nemaš dozvolu ostati bez riječi 🙂 Hvala ti od srca i čitamo se … lol
@Jim, pjesma je moj pokušaj opisa virtualnog svijeta i nekih emocija koje se ovdje rađaju i koje nas drže u zarobljeništvu zbog žudnje, čežnje, želje … koja se rijetko pretače u stvarnost, no i to je ponekad dovoljno da se osjećamo malo drugačije. Drago mi je da ti se sviđa.
@Marija, Ilumminati, Sumiko … hvala na pažnji.
@Marko G. … kažem da u svijetu mašte treniramo našu emotivnu inteligenciju 🙂
@Štefi, sretna sam što Vam se sviđa.
Ljudi, sve vas lijepo pozdravljam i budite dobro !
19/04/2012 at 10:34 pm Permalink
uzaludna pokretanja, kao nejasna mogućnost bitka
20/04/2012 at 7:17 am Permalink
Nevenka, hvala na čitanju. Ugodan dan !