U moru, jesen

Zagrljena s morem

kradem dah ždralova

koji se stapa s 

kamenim stranama

morskih duša

oko mene tihi glasovi

mreškaju zaljuljane sjene

nagnute pod uspomenama

prastarih borova

dok jesen kaplje s trepavica

mokra i slana

u daljini vrhovi Velebita

miruju nad kolijevkom

požutjelog lišća

na dlanovima

more se i dalje plavi

otapa snove u purpurne boje

osjećam da

mogla bih tako

čekati mjesečinu, svanuća

i tako do proljeća.

Jedan komentar za "U moru, jesen"

  1. katarinab
    katarinab
    07/10/2021 at 1:02 am Permalink

    More u pjesmi, more u očima, more u srcu uvijek smiruje kao i ovi lijepi stihovi, Nevenka.
    Lp

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.