Nevjerica nastanjuje misli
priznajem da nisam dragovoljno
u njima, huk zla me zbunjuje –
neprilagođeni ili zbunjeni umjetnici
propitkivaju zdrav razum u nama
kroz čitavu povijest Duh smrti pjeva
vukovi gospodare nad mirnim ovcama –
pašnjaci ljubavi postaju zgarišta i bol …
Rat je bio na vidiku
i donio vatre pakla
za grobišta i za rane
gorke suze miljokaza
jauk strašan još se čuje
kao strepnja u mislima
obzor gori, mržnja vlada
križ i svijeća su u nama …
i donio vatre pakla
za grobišta i za rane
gorke suze miljokaza
jauk strašan još se čuje
kao strepnja u mislima
obzor gori, mržnja vlada
križ i svijeća su u nama …
Mir je bio na vidiku
i donio pjesmu nade
za voćnjake i vinograde
ljudske ruke brazde siju
smijeh razgaljen još se čuje
kao radost u mislima
ljubav cvate, zrak miriše
ples i glazba su u nama
i donio pjesmu nade
za voćnjake i vinograde
ljudske ruke brazde siju
smijeh razgaljen još se čuje
kao radost u mislima
ljubav cvate, zrak miriše
ples i glazba su u nama
Post Scriptum:
Živim tako sva u čudu
više ne znam što je čovjek
ili ratnik, ili radnik
više ne znam samo stojim
pod tim satom što nam kuca
istim ritmom miljokaza –
Bože smiluj nam se i pomozi
da pronađemo sreću i mir …
Zdenka Kirin iz proznopoetskog ciklusa “Zov daljina”
julija
Lav
05/12/2012 at 10:03 pm Permalink
Živim tako sva u čudu
više ne znam što je čovjek
ili ratnik, ili radnik…
pozdrav
06/12/2012 at 3:16 pm Permalink
sjajno oslikana ljudsko – pjesnička tegoba pozdrav
06/12/2012 at 5:02 pm Permalink
Čestitam Zdenka, dopada mi, pozdrav 🙂