U nemilost padoh

Evo me cvilim kao prebijeno pseto,
okružen suludim bogovima šutnje,
od tolikih prijatelja ostadoše mi eto
utvare grozne i zle crne slutnje.

Pa zar mi paklene sile sudbu kroje
i njihove diple sviraju ispraćajne zvuke,
jel’ mi to đavoli zadnje dane broje
i k meni pružaju svoje kosmate ruke?

Čak i nebo od mene ruke diže
kao da nikad mu nisam štićenik bio,
možda me kletva neka teška stiže
ili sam nehote s izvora grešnog pio.

Ali žilama mojim još život kruži
iako lađe moje već postupno tonu,
još može Fortuna priliku da mi pruži
da porazim ipak tog opakog Sotonu.

 

7 komentara za "U nemilost padoh"

  1. marissa
    02/10/2012 at 4:13 am Permalink

    Marko, odlična pjesma.
    Tvoji stihovi su lijepi i kad demoni zla njima hode.

    Vidim da su te obuzele neke zle slutnje, pobjedi ih Marko.
    Srdačan pozdrav!

  2. Marija
    02/10/2012 at 7:31 am Permalink

    Ti si buntovnik sa stilom poete. Tvoj bunt protiv životnih nevolja, licemjernog društva nije sirov, a pogađa. U tvojim stihovima nećemo nikada naći nešto što skandalizira, što podilazi ukusu trenutne mode. I kolikogod nebo bilo okrutno pa zaboravi svog štićenika, uvijek na površinu ispliva čovjek koji se ne predaje, koji traži putove i koji se nikada neće pomiriti s mišlju da su se oni zatvorili. Uvijek se u stihu može čitati tračak neuništivog životnog optimizma. Veliki pozdrav Marko 🙂

  3. Kristian Svalina
    02/10/2012 at 8:15 am Permalink

    Još jednom sam zastao iza tvoja pjesme, okrenuo se i čitanjem se naklonio pjesniku.
    Super pjesma.
    LP

  4. Jim Corbet
    02/10/2012 at 9:21 am Permalink

    Čak i nebo od mene ruke diže
    Kao da nikad mu nisam štićenik bio
    Možda me kletva neka teška stiže
    Ili sam nehote s izvora grešnog pio

    lijepo si ovo skrojio u dvostrukoj zahtjevnoj rimi, svaka čast Marko, pozdrav !

  5. ENEDIEL
    02/10/2012 at 9:57 am Permalink

    jako dobra pjesma, svu muku života pretočio u stih a da ipak nije okrutno i naravno krv žilama teče ,i dalje je borba i nada u bolje sutra, čestitke
    pozdrav

  6. faiza
    02/10/2012 at 12:12 pm Permalink

    Čak i nebo od mene ruke diže
    Kao da nikad mu nisam štićenik bio
    Možda me kletva neka teška stiže
    Ili sam nehote s izvora grešnog pio

    odlična odlična
    pozdrav :))

  7. Marko Grubesic
    02/10/2012 at 6:16 pm Permalink

    Hvala na čitanju i iscrpnom analiziranju! Nada umire posljednja i dok postoji i najmanja šansa treba se boriti 🙂
    Ugodne večernje sate vam želim!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.