07 travnja 2021
Autor: mirko1
Kategorija: Uncategorized
Urami ravnodušja
listopadnih popodneva
neka diše zemlja
neka utihne nad gradom
šumor vječni
Urami plave obzore
Ukroti pitanja o prvom sjemenu
i zadnjem plodu
Urami odlaske
preko mosta rastanaka
da ne glasaju se
ni kolijevke ni grobovi
Urami vrijeme u kojem
ni sunce ni godine
ne zalaze
Zaustavi puteve
iza čijih sklopljenih kapaka
ne trunu sretne stvarnosti
Ostavi me da gledam
mirno more
i dva bijela jedra
u daljini
07/04/2021 at 6:11 pm Permalink
Da postoji opcija “like”, bio bi do neba velik. Prelijepo, Mirko!
07/04/2021 at 7:40 pm Permalink
Hvala, Sandra!
Srdačan pozdrav:)
🌼
07/04/2021 at 8:26 pm Permalink
Kada bi se osjećaje poput slika moglo staviti na zidove koliko bi tebi pjesniče zidova trebalo za sve tvoje sjajne pjesme. Pozdrav Mirko.
08/04/2021 at 7:35 am Permalink
Hvala, Tonka:)
lp
08/04/2021 at 12:40 pm Permalink
Duboko bolno, egzistencijalno zatiruće.
…”Zaustavi puteve
iza čijih sklopljenih kapaka
ne trunu sretne stvarnosti”…
Tko ovakvo što zapiše, pati, ali pati kao pjesnik. Takva patnja nije niti manja niti veća od patnje nekoga tko nije pjesnik, samo je izloženija svijetu.
Mirko, zrela, nepokolobljiva, stamena i vječna poezija.
08/04/2021 at 2:55 pm Permalink
HVALA LIJEPA, BRANKA. ČAST MI
JE ŠTO SI SE POZABAVILA MOJIM
URATKOM, TE IZNIJELA
MIŠLJENJE I DOJMOVE!
POZDRAV I UGODAN DAN🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺
13/04/2021 at 12:38 pm Permalink
Prava poslastica među tvojim i inače evergreen pjesmama :), lp
13/04/2021 at 1:35 pm Permalink
Nevenka, hvala na iznesenim dojmovima.
Lpm
13/04/2021 at 1:36 pm Permalink
🌺🌺