Osmjehom se tvojim hranim,
očima se tvojim lažem.
Znaj, dušo i princezo moja,
u pogledu se skrivaju
tajne svijeta ponekad,
a na trenutak samo,
i tajna svemira,
ali baš onog u kojem si ti moja,
a ja samo tvoj.
I jedan trag vremena,
jedna zvijezda vječnosti,
i možda,
zalutalih tisuću potreba,
nošeni oblakom snova,
tamo negdje,
gdje su i kiša i sunce
u savezu savršenosti,
tamo negdje,
gdje si ti moja sjena i istina,
a ja tvoj van Gogh
ili obični ljubavnik među godinama,
ljubavi moja,
potrebo moja,
među godinama…
27/08/2012 at 9:00 pm Permalink
Romantika od koje se zasigurno ženska srca tope 🙂 Stvarno lijepo Kris.
Laku noć!
27/08/2012 at 9:23 pm Permalink
Krasna ljubavna 😉 pozdrav
27/08/2012 at 9:34 pm Permalink
gdje si ti moja sjena i istina,
a ja tvoj van Gogh
ili obični ljubavnik među godinama,
ljubavi moja,
potrebo moja,
među godinama…
Toliko ljubavi u stihu, osjeća se iskrenost, snaga osjećaja. Slikaš ju, daješ joj boju, zaljubljen, pomalo lud od nagomilanih emocija. Lijepu noć želim Kristiane 🙂
27/08/2012 at 9:49 pm Permalink
zalutalih tisuću potreba
nošeni oblakom snova …
romantično, zaljubljeno rekla bih, gledaš kroz ružičaste naočale.lijepi stihovi. pozdrav
27/08/2012 at 9:54 pm Permalink
ljubavi moja,
potrebo moja,
među godinama…
u vječnosti tragamo za ugrizom strasti
noć kristoferu crni sine
godina nam mine
a ti skoro pa probao rakiju iz moga podruma
noć pippo i čitamo se
sfd
28/08/2012 at 7:23 am Permalink
Kao boginji ljubavi, divno!! Pozdrav 🙂
28/08/2012 at 10:21 am Permalink
ljubavi moja,
potrebo moja,
među godinama… hm!
Pozdrav, Kris. 🙂 🙂
28/08/2012 at 11:28 am Permalink
Lijepo i ljubavlju nadahnuto, sve pohvale, pozdrav Kristian !