Došao sam za tobom
sa svojim idealima,
nježnim dodirima,
željom ljubavnih urlika.
Osmjehnula si se,
kradeći daljini ljepotu trenutka.
Tvoja je koža tako nježna.
Upijam tvoje poljupce usnama arkanđela,
tamo po krovovima,
negdje u predgrađu oblaka.
Okusa si savršenosti sa mirisom potrebe.
Tvoje mi se oči smiju.
Opet i opet sutra,
ukrast ću ti nevinost
u jednom zimskom danu,
kada snjegovi ostat će skriveni
iza nekoliko laži
i gdje će umjesto sunca
grijat me tvoje golo tijelo
u hotelu druge klase.
Stavi svoj potpis na to,
odmah sada,
ljubavnice i suputnice moja,
jer zbog nas opet,
polako umire vrijeme.
10/01/2013 at 9:56 am Permalink
Prelijepa poezija, ovo mi je posebno:
Opet i opet sutra,
ukrast ću ti nevinost
u jednom zimskom danu,
kada snjegovi ostat će skriveni
Pozdrav 🙂
10/01/2013 at 5:29 pm Permalink
tamo pod krovovima,
negje u predgadju oblaka
Divano Kris. Pozdrav 🙂