U razgovoru s jekom

 

Kroz mliječnu nijansu

s primjesom okera

u beskonačnosti nazubljenih sjena

tvoju ispruženu ruku

vapim

nesebična u čekanju

poput staklenog zvona

prozirna

odzvanjam tihost

Rišem

replike jave

replike sna

    sve dok me zamor

ne zalegne u konačnost šutnje.

Pluteni čep u vrtloženju

pitome prozirne plazme

tone u otvor od lišća.

On me usvaja

poput mjehurice od sapuna

                               udišući- izdišući

kao da sam

najsavršenija kružnica

na Zemlji,

biser u kamenu mijehu

nepokolebljiva u razgovoru

s jekom.

3 komentara za "U razgovoru s jekom"

  1. julija
    julija
    10/02/2020 at 4:16 pm Permalink

    “nepokolebljiva u razgovoru
    s jekom.” Jeka ponavlja, a duša odjekuje. Prvo je samoća, drugo osama.:)

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    10/02/2020 at 5:18 pm Permalink

    Odlična pjesma, Easy, dojmila me se! LP 🙂

  3. koko
    10/02/2020 at 6:25 pm Permalink

    Baš dojmljivo! Predivna pjesma!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.