U ćošku sjećanja
ušuškana gusta magla,
kroz koju osmijeh probija.
Odrasli smo već odavno
noseći u sebi sve maglovite noći.
Ne žaleći za prošlim,
Ne zbog tuge,
ne zbog kajanja,
nego ćini mi se
zbog osmijeha
iz magle.
U ćošku sjećanja
ušuškana gusta magla,
kroz koju osmijeh probija.
Odrasli smo već odavno
noseći u sebi sve maglovite noći.
Ne žaleći za prošlim,
Ne zbog tuge,
ne zbog kajanja,
nego ćini mi se
zbog osmijeha
iz magle.
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
27/11/2012 at 7:37 am Permalink
Ne zbog tuge,
ne zbog kajanja,
nego ćini mi se
zbog osmijeha
iz magle.
pozdrav
27/11/2012 at 8:08 am Permalink
vraćamo se nekada, to je normalno…
27/11/2012 at 9:22 am Permalink
lijepo Faiza, pozdrav tebi, Kaknju, rudarima i piramidama 🙂
27/11/2012 at 9:48 am Permalink
Savršen je taj osmijeh iz magle. Veliki pozdrav Faiza 🙂
27/11/2012 at 12:48 pm Permalink
misao što se ušuškala u ćošku uma, neposredno prije spavanja, tiho i sneno.
sviđa mi se 🙂
27/11/2012 at 6:18 pm Permalink
zbog osmijeha
iz magle.
Predobro Faiza opisano lijepo sjećanje koje uvijek izmami osmijeh.Lijepa pjesma.Pozdrav.
28/11/2012 at 4:59 pm Permalink
Dvaput se pitaš, iako znaš… da je nedostajao osmijeh iz magle. Mnogo znače neki trenuci.
Lijepo, Faiza.
Pozdrav !
28/11/2012 at 7:32 pm Permalink
Osmeh iz magle
Taj osmeh nosimo do kraja sa sobom, sta bi bez njega
Jako lepo i dobro Faiza. Pozdravce 🙂
30/11/2012 at 1:37 pm Permalink
hvala dragi prijatelji na čitanju i divnim komentarima 🙂
🙂
ostavljam vam veliki pozdrav