U St. Antonu

Gledam je…
sjedi preko puta mene. Odmah do prozora. Kosom plavom, kovrčavom, do ramena, budi u meni osjećaj zaljubljenosti. Ne znam zašto. Nekoliko pramenova joj pada preko očiju boje djeteline. Izgledaju sretno, iako su pune suza. Vjerojatno od zadimljenosti. Da li da ju pitam da otvorimo prozor, pitam se?
Lice joj ne odaje godine, na trenutak izgleda kao školarka iz pokvarene mašte, na trenutak kao stjuardesa na letu na kojem želim biti. Uglavnom savršeno. Sitne pjege joj se igraju na jagodicama, potpuno neprimjetno. Usne joj odaju mekoću, a ja ih u mislima već stapam sa mojima. Nema ruž, samo bezbojno sjajilo od kojeg se odbija bjelina snjegova.
Zamišljeno gleda kroz prozor, o čemu li misli, da li o meni kao ja o njoj? Ili budna sanja o zaljubljenosti, o čežnjama što je čekaju?
U plavoj vunenoj vesti sa velikim okovratnikom izgleda kao anđeo. Noge je stisla jednu uz drugu u trapericama koje odaju konture njenog savršenog tijela. Obuzima me neka brzinska zaljubljenost, počinjem teže disati, dim cigarete zauzeo je cijeli kupe. Sada ću stvarno otvoriti prozor, samo da se Ivana ne smrzne. Moja mašta ju je nazvala tako, nemam ja ništa s tim.
Otvaram prozor, vidim na njoj olakšanje, kao i na ostalim putnicima. Tek sad primjećujem, svi “turčina” gledaju sa prijekorom.
Ivana se malo stisla od hladnog zraka sa predivnih austrijskih planina. Hladno joj je, ali joj odgovara. Da mi se barem malo stisnuti sa njom i prošaptati joj pjesmu koju sam napisao dok sam čekao vlak na stanici. Vadi sjajilo i maže usne, tako zavodljivo, tako očaravajuće.
Vlak staje u St. Antonu.
U kupe ulazi još jedna prekrasna plava djevojka, pomišljam, neka ona bude Lela.
Ivana i dalje nepomično i zamišljeno gleda kroz prozor. Lela joj priđe, nježno je dotakne po ramenu i prozbori nešto na njemačkom. Nisam je razumio.
Ivana se trzne, okrene. Na njenom licu se razvuče najljepši smješak koji je Austrija ikad vidjela. Omota ruke oko Lelinog vrata i pokloni joj strasan poljubac od kojeg se vlak zatresao.
Ili se to moj svijet ruši?
Ali ja kao ja, brzo i jednostavno zamijenio sam prvotni šok jednim običnim pitanjem, jednom običnom muškom nadom:
Možda su biseksualke?

 

priča je potpuno izmišljena
svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna

9 komentara za "U St. Antonu"

  1. Marija
    23/06/2012 at 10:54 am Permalink

    Ti si posve lud, ludo otkačen, duhovit. Priča se čita u dahu. Predu se maštarije autora,priča se razvija, a onda kolosalan preokret. Bravo! Veliki pozdrav Kristiane 🙂

  2. Kristian Svalina
    23/06/2012 at 11:08 am Permalink

    Hehehe, da draga Marija, baš sam to želio i postići…. šok i preokret.
    A da sam lud to znam već. hehehe.
    Baš mi je drago da ti se sviđa i mislio sam da ćeš ti biti oduševljena.
    LP

  3. Jim Corbet
    23/06/2012 at 1:30 pm Permalink

    haha, dobars, ma to su samo faze kod pojedinih ljudi 🙂 kladim se da bi ju ti šarmirao 🙂
    Vrlo zgodno, pozdrav Kristian !

  4. dusko
    23/06/2012 at 2:08 pm Permalink

    🙂 cool 🙂
    nego,,zar se u ostatku europe jos pusi po kupeima???:))

  5. songfordead
    23/06/2012 at 3:04 pm Permalink

    u slavoniji se puši samo nekome iz ušiju, hihihihihii
    ali u kupeu ne hihihiihihi
    na duškovo pitanje

    pippo lijepo si to osmislio i napisao, a što možeš kada voli drugu
    lijep dan ti želim
    pozdrav
    SFD

  6. dusko
    23/06/2012 at 5:27 pm Permalink

    u slavoniji se samo kuleni puse,rekao bih:))

  7. dragica meyer
    23/06/2012 at 8:08 pm Permalink

    Ma to su bile Nemice na proputovanju, ne diraj austrijanke, nisu bas tako slobodne kako si ih opisao. Jao sto se foliram, a ispod mene stanuju dve (par), ali nisu bi, samo jos nisam skuzila ko je muski, a ko zenski hahaha 🙂
    Luda prica koja se sve cesce susrece
    Lep pozdrav 🙂

  8. Marko Grubesic
    23/06/2012 at 9:01 pm Permalink

    E kad nemas srece …Zanimljiva prica i otkud udari na St.Anton a ne na Kitzbühel na primjer?Jesi li bio nekad u St. Antonu mozda?
    Pozdrav!

  9. Kristian Svalina
    23/06/2012 at 9:03 pm Permalink

    Nisam Marko, lupio bez veze. Trebalo mi je neko mjesto u Austriji i to mi bilo bas zgodno. Eto. Sve je potpuno izmišljeno.
    LP

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.