U tišini moga srca,
često čujem radosna klicanja
koja nose me kao ptica na krilima.
U tišini moga srca ponekad čujem ukor.
Pa se moje srce pokaje i preca.
U tišini moga srca,
nikad ne čujem potpunu tišinu.
Jer, uvijek postoje neka razmišljanja
koja – ne vode u tminu.
Marija
11/01/2021 at 10:41 pm Permalink
Pjesma napisana u mojoj 15.g života
12/01/2021 at 1:49 pm Permalink
Razgovor sa sobom, to su te godine. 🙂
12/01/2021 at 3:40 pm Permalink
Lijepo, mlada duša puna optimizma.