U travi…
Ne čuje se šapat vremena.
Samo ugaženi korak.
Moj i tvoj.
U travi…
Smijem se bosonoga.
Umivena jutrom na bijelom oblaku.
Odjekujem.
U travi…
Na rame.
Moje rame si naslonio usne.
I zagledao se u divljinu mojih očiju.
Nakrivio se vjenčić u mojoj kosi.
U travi…
Oko nas proljeće.
Rascvjetalo se u tisuće boja.
Zagrljeni smo.
Kao tisuće nota.
Vrijeme je stalo.
U travi…
Ležimo isprepleteni od trenutka.
U čipku dodira.
U žudnju.
U rukama nam život.
Ne izmiče pod prstima.
U travi…
Želimo nestati.
U travi…
Suzana Marić
Mihaela
23/08/2012 at 4:19 pm Permalink
zagrljeni smo.
kao tisuće nota.
vrijeme je stalo.
osječaj koji želiš zauvijek zadržati, nikada ne ispustiti. Lijepa pjesma! pozdrav! 🙂
23/08/2012 at 4:27 pm Permalink
Čist, lirski mekan izraz, jasne, dojmljive pjesničke slike. Veliki pozdrav Vilo. Drago mi je opet te čitati 🙂
23/08/2012 at 5:35 pm Permalink
u travi, komadićima razbijenog stakla
iskre čudne se režu
omče oko voćnog sladoleda, vješti prsti stežu
rijeka je bila blizu, dovoljno za uzdah plah
osjetio sam tvoga tijela dah…………………
u more, u more, poskakoše
djeve sjajne
grudi su razgolitile
neke su tople, neke krute
ma ja ih sve ljubim
za njima glavu gubim
lijepa i nježna pjesma vilo
mentol bombon
23/08/2012 at 5:50 pm Permalink
Duša i radost zemlje, mladosti trava, ljubav miriše na svježinu.
Lijepo,
pozdrav!
23/08/2012 at 7:01 pm Permalink
Lijepa pjesma Vilo, ako je trava visoka treba paziti da ne naleti kakav kombajn 🙂 šala mala, pozdrav !
23/08/2012 at 7:16 pm Permalink
lijepo,romantično!
23/08/2012 at 8:17 pm Permalink
U rukama nam život.
Ne izmiče pod prstima.
Vrlo lijepo Vilo ,život ne nestaje on se konzumira cijelim bićem u pjesmi.
23/08/2012 at 9:25 pm Permalink
Hvala ljudi…ja vas malo u travu da se ohladite od ove vrućine,ali u mojoj travi nema komaraca:) to je vilinska trava:)
Tako da Jim,ne brini za kombajn…a ti Song,”samo” ću ti reći ovo:
i meni ote uzdah rijeka,
nekad tako daleka
jer blizinom sam tvojom
opijena crvenom bojom
komadićima stakla
koje sam takla
šutnjom i smijehom
prikrivenim grijehom
što u misli mi kapne
pa tiho šapne:
nemir….
lolly pop
hvala svima još jednom
♥aša ♥ila
24/08/2012 at 10:03 am Permalink
A… to je vilinska trava! Ja pomislih na onu, vrtnu, zelenu koje više nigdje nema. Ni listić sunce nije poštedilo. A i ti kao sunce: svaki stih žeže, pali. Čestitke za odličnu pjesmu, Vila!
24/08/2012 at 10:07 am Permalink
U travi…
Oko nas proljeće.
Rascvjetalo se u tisuće boja.
Zagrljeni smo.
Kao tisuće nota.
Vrijeme je stalo.
ma neka je baš stalo.i ja se zaustavila u tvojoj pjesmi
pusica Vilo♥
24/08/2012 at 10:11 am Permalink
Hvala Faiza i Mirko…drago mi je da sam opet s vama…i da ste moju pjesmu udahnuli čitanjem…pozdravljam vas uz miris pekmeza od bresaka:)) ♥ila
24/08/2012 at 5:01 pm Permalink
u travi gdje je potpuni mrak,
vijenčići od prstiju se stežu
nije bitno tko je jači
dani neće biti kraći
poljubcima vjetra
zavoljet će stranac
djevojku u prolazu
oči će se sjajiti,
tražiti štit od gorčine koja grize
u jazbini zvijeri
prikriven nosi osjećaj slobode
zeleno ukrašena duša
utisnut će pečat sudbine
nitko neće znati a oni će voljeti
romansu daleko od drugih
daleko od samih sebe
na morskoj pjeni
što nosi okus čokolade
i vrelost žara lave
vilo evo mene opet
lijepi pozdravi
mentol bombon
24/08/2012 at 7:00 pm Permalink
Lijepo je u travi…dok nije pokošena 😉 Prelijepi ljubavni stihovi iz vilinskog pera.
Lijep pozdrav i puno zvjezdane prašine!
24/08/2012 at 8:36 pm Permalink
svi su sve rekli pozdrav kroz vilinsku travu saljem
25/08/2012 at 7:26 pm Permalink
Bas si to ti…. priroda i ljubav….
Prava Vila….
LP