U van Gogh-u zarobljena

Poljubi me u  sazrjelom klasju 

tu gdje vjetar zlato sobom njiše,

nježno i suptilno,

tu gdje  se mio i njezan kupas  

i vladas u mojim ocima .

Dodji .

Poljubi me

u sjenci tek procvalih bagrema

tamo gdje svaki cvjetić,

divan, mirisan i nježan,

kao Van Gogh-ovom rukom

naslikan u slikama kroz stoljeca zivis ,

a svaka slika u ljepoti svojoj tvoj mir

zarobljen kroz vjekove nosi,

Poljubi me .

Poljubi me između misli, čežnji i djela

tamo gdje stojim u zestinu ljubavi utopljena .

Dodirni me usnama svojim

da gorim .

Izgorim.

Zelim da sam ti kap srece u oku ,

gdje  je mjesto za mene,

da ti se razdragano i nestasno

upijem u vrijedje  

jer tu,

u malenom uglu

je mjesto za mene .

Tek tad cu

zivjeti slobodno ,

ne u slici..

7 komentara za "U van Gogh-u zarobljena"

  1. Marija
    Marija
    07/04/2020 at 10:57 am Permalink

    Lijepe, nježne emocije:)

  2. Krebs
    08/04/2020 at 10:54 am Permalink

    Kao i uvijek – hvala ti !! LP

  3. katarinab
    katarinab
    07/04/2020 at 9:03 pm Permalink

    Potpisujem Marijine riječi. Suza sreće me je dirnula.
    Lp!:)

  4. Krebs
    08/04/2020 at 10:53 am Permalink

    Katarina !! LP

  5. mirko1
    mirko1
    08/04/2020 at 4:05 pm Permalink

    Lijepo, poetično, sjetno…

  6. boba grljusic
    boba grljusic
    08/04/2020 at 8:03 pm Permalink

    užitak te je čitati ! Ta silna nježnost i želja
    zarobljavaju me kao čitatelja.
    pozdrav tebi

  7. Krebs
    03/05/2020 at 9:57 am Permalink

    Hvala Bobo , cast mi je dobiti od tebe pohvalu !! LP

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.