mislim, uzdiglo samu sebe
Teško je komentirati. Razmišljanja koja u blicevima skaču sa slike na sliku, na prvi pogled ostavljaju dojam da su to sjećanja svjetskog putnika, onog koji nije turist, nego stanovnik svijeta. No, onda uđu u uho i neki teži tonovi; briselske kuje,bolnički čuvar svikao na smrt, sarajevske muke koje se ne spominju samo zbog uskih cipelica.Veliki pozdrav 🙂
Da, teško je komentirati nečiju nutrinu, uvijek u pozadini postoji misao da ćemo pogriješiti.
“oko uzdiglo sama sebe” u smislu da je oko organ vida uzdiglo samoga sebe, napisala sam u skraćenom obliku. Dala sam si tu slobodu, kao i kod izraza “Tamo bih se bojala tvojih očiju i snažno, visoko uglađena tvoga Ja.” u kojemu nisam napisala “uglađenoga”, nego skraćeni oblik te riječi.
Nadam se da ova sloboda nije teško narušila pravila. 😀
Uglađenoga je u redu jer je to određeni pridjev koji je u tom obliku naglašen,
oko uzdiglo sama sebe je donekle pjesnička sloboda jer je oko srednjeg roda.Ali prihvatljiva. Sad mi se slika tog dijela pjesme promijenila, slikarski osnažila 🙂
Tjera nas nešto na potragu za varljivom srećom,lažnom slobodom,fikcijom da nam netko,nešto može alkemijom stvoriti blago.Sve dok jednoga dana ne shvatimo da je blago tu u nama,dovoljno je tek osluhnuti šapat i dati mu malo prostora u svojim životnim odajama.
To je samo moje putovanje tvojom, iznimno intrigantnom pjesmom.
Topli pozdrav!
Consequence ,uspjela si kroz puno slika ili bliceva stvoriti jednu atmosferu koja se teško zaboravlja. Nadam se da se ne ljutiš ako uzmem slobodu i ovu tvoju pjesmu usporedim s nekim pjesmama Charlesa Bukowskog u smislu da pjesma pjeva od slobode, nesputana je, a naravno tvoj riječnik je puno umjereniji i sofisticiraniji.
Mene je pjesma ostavila paf jer je lišena lanaca, kao da je puno toga nakupljenog izašlo iz pjesničke duše. Za pamćenje.Zaista to mislim.
Pozdrav Veliki 🙂
Tulipan, tvoje putovanje ovom pjesmom je bilo u pravom smjeru. Sve što bih možda na neki drugi način rekla, upravo si rekla sama. Puno ti hvala na ostavljenim riječima.
Aljoša, drago mi je da nećeš zaboraviti ovu atmosferu. Mnogo toga nakupljanog godinama jednostavno je izašlo van. Važna mi je ta sloboda.
Charles Bukowski – nekada bi mi to bio kompliment, a onda sam jednom prilikom tražeći njega u knjižnici, našla knjigu političkoga ruskog disidenta Vladimira Bukovskog, tada je Charles pao u vodu. 🙂
23/05/2013 at 2:57 pm Permalink
Samo da se ubilježim da sam pročitao, i to više puta. Neki suvisli komentar nemam 🙂
23/05/2013 at 3:32 pm Permalink
😀
23/05/2013 at 3:41 pm Permalink
mislim, uzdiglo samu sebe
Teško je komentirati. Razmišljanja koja u blicevima skaču sa slike na sliku, na prvi pogled ostavljaju dojam da su to sjećanja svjetskog putnika, onog koji nije turist, nego stanovnik svijeta. No, onda uđu u uho i neki teži tonovi; briselske kuje,bolnički čuvar svikao na smrt, sarajevske muke koje se ne spominju samo zbog uskih cipelica.Veliki pozdrav 🙂
23/05/2013 at 4:06 pm Permalink
Da, teško je komentirati nečiju nutrinu, uvijek u pozadini postoji misao da ćemo pogriješiti.
“oko uzdiglo sama sebe” u smislu da je oko organ vida uzdiglo samoga sebe, napisala sam u skraćenom obliku. Dala sam si tu slobodu, kao i kod izraza “Tamo bih se bojala tvojih očiju i snažno, visoko uglađena tvoga Ja.” u kojemu nisam napisala “uglađenoga”, nego skraćeni oblik te riječi.
Nadam se da ova sloboda nije teško narušila pravila. 😀
23/05/2013 at 5:01 pm Permalink
Uglađenoga je u redu jer je to određeni pridjev koji je u tom obliku naglašen,
oko uzdiglo sama sebe je donekle pjesnička sloboda jer je oko srednjeg roda.Ali prihvatljiva. Sad mi se slika tog dijela pjesme promijenila, slikarski osnažila 🙂
23/05/2013 at 5:27 pm Permalink
pozdrav
sfd
23/05/2013 at 7:08 pm Permalink
Tjera nas nešto na potragu za varljivom srećom,lažnom slobodom,fikcijom da nam netko,nešto može alkemijom stvoriti blago.Sve dok jednoga dana ne shvatimo da je blago tu u nama,dovoljno je tek osluhnuti šapat i dati mu malo prostora u svojim životnim odajama.
To je samo moje putovanje tvojom, iznimno intrigantnom pjesmom.
Topli pozdrav!
23/05/2013 at 10:41 pm Permalink
Consequence ,uspjela si kroz puno slika ili bliceva stvoriti jednu atmosferu koja se teško zaboravlja. Nadam se da se ne ljutiš ako uzmem slobodu i ovu tvoju pjesmu usporedim s nekim pjesmama Charlesa Bukowskog u smislu da pjesma pjeva od slobode, nesputana je, a naravno tvoj riječnik je puno umjereniji i sofisticiraniji.
Mene je pjesma ostavila paf jer je lišena lanaca, kao da je puno toga nakupljenog izašlo iz pjesničke duše. Za pamćenje.Zaista to mislim.
Pozdrav Veliki 🙂
24/05/2013 at 9:29 am Permalink
Tulipan, tvoje putovanje ovom pjesmom je bilo u pravom smjeru. Sve što bih možda na neki drugi način rekla, upravo si rekla sama. Puno ti hvala na ostavljenim riječima.
Aljoša, drago mi je da nećeš zaboraviti ovu atmosferu. Mnogo toga nakupljanog godinama jednostavno je izašlo van. Važna mi je ta sloboda.
Charles Bukowski – nekada bi mi to bio kompliment, a onda sam jednom prilikom tražeći njega u knjižnici, našla knjigu političkoga ruskog disidenta Vladimira Bukovskog, tada je Charles pao u vodu. 🙂
Hvala svima od srca.