U vječnosti…

Daj mi pedalj misli
što vjetrom ti je donesen
u svitanjima mašte.

Jedan trag tvog postojanja
dok igraju mi se na licu
sjene iluzija.

I samo tračak nježnosti
kao maslačak,
samo putene dodire glasa.

Ja ću te čekati na obroncima aurora,
na oblaku dana,
na tišinama noći.

Dok me po vrhovima,
zemlji i nemiru
traže već zaboravljene tame.

Potraži me svojim sjajem života,
prepoznat ćeš
istu plavu svjetlost.

Kad me nađeš u skrivenom svijetu,
poljupcima prosutim
i zagrljajem čistim me dotakni.

Jer znaj,
šetat ćemo livadama
gdje nemiri su postali ocvalo cvijeće.

I gdje se u rubovima šuma
sastaju želje
naših vječnih snova.

U vječnosti…

3 komentara za "U vječnosti…"

  1. senka.zupan
    19/09/2012 at 6:36 pm Permalink

    šetati livadama gdje nemiri postaju ocvalo cvijeće!
    stvarno imaš predivnih, originalnih pjesničkih slika Kristiane! 🙂

  2. Marija
    19/09/2012 at 8:47 pm Permalink

    ispr.donesen
    Slike su takve da bi ih slikar po stihu lako naslikao Pozdrav Kristiane 🙂

  3. boba grljusic
    20/09/2012 at 7:11 am Permalink

    zatvoriš oči i vidiš ,dojmljivo
    pozdrav

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.