Daj mi pedalj misli
što vjetrom ti je donesen
u svitanjima mašte.
Jedan trag tvog postojanja
dok igraju mi se na licu
sjene iluzija.
I samo tračak nježnosti
kao maslačak,
samo putene dodire glasa.

Ja ću te čekati na obroncima aurora,
na oblaku dana,
na tišinama noći.
Dok me po vrhovima,
zemlji i nemiru
traže već zaboravljene tame.
Potraži me svojim sjajem života,
prepoznat ćeš
istu plavu svjetlost.

Kad me nađeš u skrivenom svijetu,
poljupcima prosutim
i zagrljajem čistim me dotakni.
Jer znaj,
šetat ćemo livadama
gdje nemiri su postali ocvalo cvijeće.
I gdje se u rubovima šuma
sastaju želje
naših vječnih snova.

U vječnosti…