Donijelo jutro
pjesmu
na poljani nade
zabilježenu
sjemenom uzdaha
posijanu
pod zrakom iluzije
zrno života niklo
u grotlu vremena
čarolijom trenutka
duša pjesnikova
ljubav
pjeva
raspuklo se
nebo
magijom riječi
oslikano
kišom cvijeća
ukrašeno
lagunom sjećanja
drhti
poljubac
u
buđenju
.
Suzana Marić
Marija
Aljoša
18/08/2015 at 12:29 pm Permalink
lijepa pjesma
pozzz
18/08/2015 at 1:11 pm Permalink
Ponekad nas probudi iluzija, koju onda nazivamo čežnjom, negdje skrivenom u vremenu. Nježna pjesma, koja zanjiše dušu:)
Moj srdačan pozdrav 🙂
18/08/2015 at 5:02 pm Permalink
Pjesma posijana sjemenom uzdaha. Lijepo rečeno. Upravo tako se pjesma stvara; osjetimo je nedefiniranu, čisti osjećaj koji se odjednom u jednom čarobnom trenutku pretvara u riječi.:)
18/08/2015 at 5:29 pm Permalink
“…osjećaj koji se odjednom u jednom čarobnom trenutku pretvara u riječi” kaže Marija.. i to je to. Snažno i nježno duša treperi na tom razmeđu sna i jave… i piše pjesmu. Uživao sam u ljepoti.
19/08/2015 at 7:02 am Permalink
Priznaj Tanya, veliki dar je znati zaustaviti čaroliju čežnje, ljubavi, sanja I sve te darove ovjekovječit u pjesmi. Za pjesnike su i tuga i sreća i cijeli život – pjesma.
Lijepo si pretočila osjećaj u ovu minijaturu.
Pozdrav Tanya!
19/08/2015 at 12:17 pm Permalink
Jako lijepo , očaravajuće:)
19/08/2015 at 5:18 pm Permalink
🙂 PREKODOBRA…..pozzzz
20/08/2015 at 1:45 pm Permalink
raspuklo se
nebo
magijom riječi
oslikano
kišom cvijeća
ukrašeno
Pozdrav