U zagrljaju tišine

I ove noći grliš tišinu, zagledan u sivu, maglovitu daljinu,
u to nepregledno more;
izvor života, izvor svih htijenja, izvor svih patnji
Zastani. Zatvori oči i prepusti se…
kao kad se uzdrhtalo žensko tijelo prepušta spretnim rukama ljubavnika
a valovi neka divljaju i udaraju o obale orkanskim udarima,
neka se lome kao što se duša lomila bezbroj puta do sada,
neka ispiru stijene do najfinijih zrnaca
i neka vrate sve ono što je pohranjeno bilo u najdubljim dubinama:
uvojak plavi, razigrani…osmijeh vragolasti
dodir pod kojim i univerzum postaje sitan poput zrnca prašine
otrešenog sa lepršave haljine
i spoznaja svih istina koje istine nikad nisu postale…
Zastani. Dotakni je mislima
osjeti čulima
pozovi je čežnjom
i zauvijek sačuvaj u skrivenim riznicama
i tek ponekad,
izmami je osmijehom
i svjetlošću njenom i svjetlošću svojom osvijetli tmuran dan,
kao najljepši amanet pusti je u san
otjeraj sumnje, približi daljine
dok snivaš noćas
u zagrljaju tišine.

4 komentara za "U zagrljaju tišine"

  1. Marija
    Marija
    13/11/2018 at 8:07 am Permalink

    Fino si zaokružila pjesmu zagrljajem tišine, sve bure i čežnje, spremila si u taj zagrljaj.:)

  2. salke
    salke
    13/11/2018 at 10:16 am Permalink

    Slažem se potpuno. Lijep izričaj čežnje.

    Pozdrav Lela veliki.

  3. Lela
    Lela
    14/11/2018 at 8:59 pm Permalink

    Marija, Salke, hvala vam puno na lijepim komentarima.
    Pozdrav! 🙂

  4. Murtulica
    Murtulica
    14/11/2018 at 9:17 pm Permalink

    Prekrasna!
    Lp, Lela:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.