Kad pronašao si me u razglednici snova,
onako razlivenih boja sunca i kiše,
kao želju neiskovanu, skrivenu i samu,
rastegnuo si se daljinama
do jednog dodira,
na prijestolje mojih usana
što plačnog su se pogleda rastale od tvojih,
toga jutra u zjenicama svitanja,
sjećaš se?
Drhtao je tada mir u nemiru,
cvilio je prugom moga vlaka
koji je neuhvatljivo izmicao,
još omotan u zagrljaje.
U tebi i pored tebe
lutala je bol,
vrijeme se razbježalo
u zvuk nečijega koraka,
u prva svjetla grada
dok tražio si me ulicama,
bar sitan prah moga postojanja,
negdje zaostao,
ništa više.
Znam…
mogla se tada napisati najtužnija pjesma
satkana od samo jednoga pogleda na tvoje
tumaranje bespućima nevjerice
i molitve na rubu suze,
kad kapala je čežnja na srce,
iz sekunde u sekundu snažnija.
Ipak…
Prošla su nakon toga mnoga jutra,
i ona koja ne pamte se tako,
u kojima nisu se razdvojili svjetovi,
ali još uvijek
venama teče miris baš tog,
nezaboravnog jutra,
jutra jednog života
i tisuću umiranja,
gdje ostat će ispisana žudnja života,
i sve ono što vjetru šapnuli smo
glasnim jecajima srca.
Marija
Mihaela
boba grljusic
30/05/2012 at 2:06 pm Permalink
Kad ti šapneš vjetru svoju pjesmu, ona do mene doplovi i dušu mi potpuno razgoli…
Predivno Vilo, evo ti jedna pusa. Pusa. 🙂
LP
tvoj BI
30/05/2012 at 2:09 pm Permalink
Hvala ti… ili da kažem lahva?:)) U svakom slučaju sretna sam kad vidim tvoj trag u beskraju… Pusa.
tvoja JB:)
30/05/2012 at 3:08 pm Permalink
sve ono što vjetru šapnuli smo
glasnim jecajima srca….
pozdrav
30/05/2012 at 3:25 pm Permalink
Kao da vidim te tračnice, taj vlak, tu bol i vrijeme koje bježi. I jednu lijepu, nježnu ljubav. Lijep pozdrav vilo i 🙂 🙂
30/05/2012 at 5:02 pm Permalink
Jako lepa, nekako drugacija pesma, bas mi se svidja
nezaboravna jutra
jutra jednog zivota
i tisucu umiranja
lep pozdrav vilice:-)
30/05/2012 at 5:22 pm Permalink
Jako lijepa i zaljubljena pjesma 🙂 rastanci su uvijek sjetan motiv ljubavnih pjesama, pozdrav i 🙂 za tebe !
30/05/2012 at 5:29 pm Permalink
u prolazu sam
mentol bombon
SFD
30/05/2012 at 8:04 pm Permalink
Ako se mogu (a evo mogu) u svoje ime zahvaliti što si ponovno s nama, evo to činim od srca.
Nikada ni jedna tvoja pjesma nije prošla mimo mene, sve su ostavile jak dojam. Kao i ova. Iz njih izvire potreba da im se pokloni pažnja!
Srdačan pozdrav, Vilo!
30/05/2012 at 8:09 pm Permalink
venama teče miris baš tog,
nezaboravnog jutra,
jutra jednog života
i tisuću umiranja,
Naježila sam se čitajući od savršeno napisanih osjećaja jednog rastanka.Moj naklon pjesmi Vilo i tebi koja si je napisala.
30/05/2012 at 9:32 pm Permalink
pod topotom konja
koji su te nosili
daleko od mene
ječalo je jutro
ostao je tek obris
usana što su se smijale,
magla gusta
koju su parali
kada su te odnijeli
daleko od mene.
jer što je postojanje
ako ruka ruku ne mije
jer što je ljubav
ako se srce sa srcom ne grije
jer što je jutro
kada je postelja bijela pusta
nema tebe, moja pjesma vene
odnele su me tamne sjene
na oltar očaja, bola
ipak završavam u vedrom tonu
mentol bombon vilo
SFD
31/05/2012 at 6:38 pm Permalink
Vilo, već dulje vremena otkrivam kako je tvoje ranije komentiranje mojih pjesama zapravo bilo usiljeno. A nisi morala. Zašto bi? Ja pišem nekakve osrednje pjesme, zabavim se… i to mi odgovara. Sve to što radim vidim da nije zavrijedilo tvoje pažnje. Eto, ako smeta moja poneka riječ ispod tvoje pjesme, odustajem bez ljutnje i problema. Nametljivosti ne pribjegavam. Dodat ću da sam svoj komentar (tako ga zovu) napisao od srca, onako kako si zaslužila. Jer – uživao sam uvijek u poeziji koju stvaraš. Ne moraš vjerovati, naravno. Bez obzira što je to istina. Istina je jer uživam u ljepoti! A ti uživaj i u ovom i svim drugim danima. Želim da te nadahnuće nikada ne napusti, kao ni nada, optimizam, radost i ljubav.
Pozdrav od S.