Danas neka izmaglica vlada
ne vidi se ni otok preko mora
što ga svaki dan gledam.
U daljini samo ništa…
Morem se plavičasti ljesak do obale vuče
Ništa se ne čuje,
jedrilice usidrene.
Ništa se ne miče ,
zar su na očima mrene ?
Neka nesigurnost, strah
poput mjesečeve mijene se javi.
Kao da sam u nekom balonu
pogled zamućen,
zar je životu zastao dah ?
Tada odjednom
niotkuda val do obale dođe
nježno zamrmori
oseka je, miris me prene.
Ne, nije balon oko mene
nema mrene,
samo sam udahnula predah.
julija
Lav
Tonka
23/02/2019 at 6:40 pm Permalink
Slika me odmah privukla, bravo!
Pozz
23/02/2019 at 7:05 pm Permalink
Takvu sam sliku prije nekoliko dana doživjela. Bila je to magla mora, otoci nevidljivi…potpuni muk… kao neki zastoj u vremenu.
23/02/2019 at 8:04 pm Permalink
Predivna! Lp!
23/02/2019 at 10:35 pm Permalink
Hvala Easy , lijep pozdrav
23/02/2019 at 10:39 pm Permalink
Da Marija, pokušala sam dočarati ,kao da je priroda , vrijeme, život sve zastalo na tren. Nisam tako nešto do sad niti vidjela ni doživjela. Ovdje je rijetko magla ,tek ponekad u jutarnjim satima. Eto zašto je priroda odmorila, Bura dere , ruši na sve strane.
Lijep pozdrav
23/02/2019 at 10:39 pm Permalink
Hvala Anjal, lp
24/02/2019 at 8:49 pm Permalink
Lijepo opisano…Ah to more vječna inspiracija…💖
03/03/2019 at 1:53 pm Permalink
Hvala Varga, lijep pozdrav
26/02/2019 at 10:29 pm Permalink
Lijepo i poetično. Trenutak kada nam se čini da sve miruje i onda nas ipak nešto vrati u stvarnost je li je to oseka ili neke sjene:
“Tada odjednom
niotkuda val do obale dođe
nježno zamrmori
oseka je, miris me prene.”
Vp! ☺
03/03/2019 at 1:53 pm Permalink
Hvala Katarina 🙂
lijep pozdrav