Mastilo u tišini svjedoči, uzdahom
pritiskom tereta između pršljena
prolivenim grimiznim kapljama
na izranjavanom jeziku, riječima.
Ova emocija nema kostur, uporište
u unutrašnjosti napukle tišine
gdje riječ gradi moje jedino utočište
zastrašujućeg eha izgubljene duše.
Spotičem se o vlastite britke porive
svjesno ulazim u zamračene sobe
udišući miris nespokoja, divljih sjena
gubim se u zidovima, prašine i vjetra.
Gdje su vrata za čijim pragom tragam
prozor s pogledom u dvorište doma
sveto ognjište i ruke koje trebam
dok ovako patetično, izlomljena jecam.
Sama birala sam izgubljenu stazu
šumu divljih životinja, bez proplanka
mutno jezero posrnuća, mulj svog dna
neplodno područje krnjih sanja.
Udovicom ljubavi rano sam postala
u najboljim godinama svog života
klanjam se utvarama lomnih zglobova
napuklih riječi u ovim stihovima.
*
Silence
Lav
Marija
29/04/2012 at 6:03 pm Permalink
…………………………………………….
SFD
29/04/2012 at 6:11 pm Permalink
Izvrsno Perlo,vidi se da ti pisanje cini zadovoljstvo i da u tvoje radove unosis cijelu sebe.Kada pomislim kako sam ulozim malo truda u moje,najcesce nabrzaka sklepane pjesme,dodje mi da pocrvenim od srama : )
Lijep pozdrav!
29/04/2012 at 6:16 pm Permalink
zadnja kitica me oborila, tako mi je prepoznatljiva tvoja emocija, : )
p.s. ja ne mogu pisati malim slovima, a ne znam zašto?
🙂
29/04/2012 at 7:02 pm Permalink
Predzadnja strofa mi se najvise svidja perla. U strofama je preglednije i lepse. Lep pozdrav 🙂
29/04/2012 at 7:08 pm Permalink
Divno ispisana žudnja života,traganje za potpunošću,želja za sjedinjenošću…predivno draga Perla!!! Sviđa mi se i ovaj tvoj stil…pomalo ublažen,pomalo izglađen,pomalo nježniji…ali ništa manje smiren i ništa manje originalno tvoj! 🙂
Neka ti je veče uronjeno u svjetlo i osmjehe mjeseca draga Perla! 🙂
29/04/2012 at 7:10 pm Permalink
@ Majino,ne znam kako drugi pišu mala slova ali ja kad natipkam pjesmu kliknem na “odlomak” i odaberem opciju “predoblikovano” nakon što prijeđem preko pjesme da se “zaplavi”…i dobijem mala slova ali ne tako lijepa kao Perlina 🙂
29/04/2012 at 7:14 pm Permalink
riječ gradi moje jedino utočište
zastrašujućeg eha izgubljene duše.
Iako je izraz prigušeniji, snažno oslikava emociju koju ne komadaš, ne potenciraš, a ona obuzme cijelo biće i tako snažna nalazi put do čitatelja. Čestitam 🙂
29/04/2012 at 8:03 pm Permalink
….Gdje su vrata za čijim pragom tragam
prozor s pogledom u dvorište doma
sveto ognjište i ruke koje trebam
dok ovako patetično, izlomljena jecam…..eh kada bi odgovor znali teško da bi i u jednom životu patetike bilo. lijepo, pozdrav 🙂
30/04/2012 at 7:14 am Permalink
gdje riječ gradi moje jedino utočište
zastrašujućeg eha izgubljene duše.
Eh, da, to je tako.
Tužna pjesma, ali i misaona pomalo.
Jako si to dobro sve napravila i bacila me u duboko razmišljanje.
LP
30/04/2012 at 7:24 am Permalink
Hm. I ove kao i pjesme u prozi – odlične. Marko je rekao kako se sva unosiš u stvaranje pjesme. Čini se da se ne mogu oteti dojmu da upravo tako stvaraš. Na koncu svi mi unosimo sebe u ono što želimo iznijeti, izreći, ostaviti mu trag na izazovnoj bjelini papira.
Carica si.
Lijepo te pozdravljam.
30/04/2012 at 9:14 am Permalink
Gdje su vrata za čijim pragom tragam
prozor s pogledom u dvorište doma
sveto ognjište i ruke koje trebam
dok ovako patetično, izlomljena jecam.
Vrata za kojima tragaš su tu, na njima piše- Očaravanje 🙂
Pozdrav Perla!
30/04/2012 at 12:17 pm Permalink
Tužno je kad se život provlači usamljeno u najboljim godinama, dal od obveza prema drugim, ili sama nije znala naći novu ljuban, nadanja, život je ponekad takav. Prelijepa pjesma 🙂
30/04/2012 at 1:30 pm Permalink
Mnogo je kraljeva komentara;ja ću biti malen,običan,i napisati:prekrasno draga Blue!Osmjehom te grlim 🙂
01/05/2012 at 12:31 am Permalink
perla tvoje su rijeci bogate ko nabrekla tresnja, popucala od sunca i kise,,,
jako te lijepo citati u ovakvom izdanju-bar’ sto se mene tice….
01/05/2012 at 5:12 am Permalink
Družino,
hvala vam od srca koje živo kuca 🙂
Imajte lijep dan !